Jedanaesto izdanje romana Veselina Dželetovića „Srpsko srce Johanovo” predstavljeno je čitalačkoj publici u prostoru kanonike pri crkvi Svete Varvare u Gornjem Grblju. Uspješnom predstavljanju knjige koja je izazvala veliko interesovanje u književnim i političkim krugovima prisustovao je veliki broj gostiju.
Detalje o nastanku potresnog svjedočanstva o patnja kosovskih Srba i ilegalnoj trgovini ljudskim organima približio je sam autor.
On je istakao da su brojni čitaoci u priči prepoznali scenario za budući film za što je interesovannje pokazao i čuveni ruski reditelj Nikita Mihalkov.
„Bol u meni je bio toliko veliki da sam ja poemu koja govori o tom događaju napisao za dva sata. Pet stranica formata A4. To je jednostavno izašlo iz mene. 2007. kad je Njemac prešao u pravoslavlje morao sam da dodam dvije strofe na kraju. Nakon toga su mnogi ljudi pročitali poemu i natjerali me da te gorke stihove pretočim u roman i ja sam to uradio. Pred nama je 11 izdanje. Protojerej Aleksandar Torik, čuveni ruski pisac „Flavijana” je sada roman objavio u Rusiji”, rekao je autor knjige „Srpsko srce Johanovo”. O knjizi je govorio i predsjednik Udruženja raseljenih sa Kosmeta, Milenko Jovanović.
„Srpsko srce Johanovo” neko je već nazvao dokumentom – svjedokom o jednom strašnom vremenu vrhunskih tehnologija i najogavnijih monstruoznosti zarad profita pomućenog uma. Dželetović svojim romanom daje veliki i častan doprinos da istina o Kosovu i Metohiji izađe iz enklava ograđenih bodljikavom žicom, da izađe iz okupiranog područja, da dopre do svih kojima je iole stalo do prave slike o stanju u pokrajini koja je punih petnaest godina pod formalnim protektoratom UN-a, a u praksi po upravom nazloglasnijih terorista i trgovaca ljudskim organima”, rekao je Jovanović.
Prema riječima predsjednika Upravnog odbora Matice Boke Željka Komnenovića, roman „Srpsko srce Johanovo” je krunski dokaz postojanja neobjašnjive moći koja je daleko iznad ljudskog poimanja i koja je uspjela da nečovječnost i monstruoznost pretvori u čistu ljubav. „Srce koje kuca u grudima Njemca, Johana Vagnera kuca Gračanicom, Dečanima, Pećkom Patrijaršijom, Bogorodicom Ljeviškom, božurima, Gazimestanom. Kad ljudi zaćute kamenje će progovoriti. Cvijeće, zemlja i čitava priroda progovorila je u naše vrijeme i kroz čudotvorne mošti svetih prevlačkih monaha otkrivajući božansko lice u drevnom zločinu. Srpsko srce zakucalo je u njedrima stranca, dokazujući da je Svevivšnji, Bog života, a ne Bog smrti, Bog pravde, a ne Bog ljudske prirode. Božanska pravda je na sreću drugačija od zemaljske”, rekao je Komnenović.
Odlomke iz knjige čitao je glumac Prištinskog narodnog pozorišta, Branko Babović. Učesnike i goste pozdravili su gornjogrbaljski paroh, jerej Miajlo Backović i predsjednik crkvene opštine Grbalj, Peko Mazarak.
