24.11.Iz opštinskog arhiva Tivat kroz novinsku građu-1838-1950.
„Glas Boke”, br. 103, str. 3, 24.11.1934.g.
Tugovanje Tivta zbog smrti Viteškog Kralja Ujedinitelja
Četrdesetodnevnom pomenu Blaženopočivšem Kralju Aleksandru I Ujedinitelju, koji je 17 ovog mjeseca davan i od strane katoličkih i od strane pravoslavnih mještana naše varošice, završen je niz priredaba, kojima je stanovništvo Tivta dalo izražaja svome bolu zbog tragične smrti ljubljenog svog Kralja, i svome poštovanju prema uspomeni Oca i Tvorca velike i lijepe naše domovine.
Kao malo koje drugo, tivatsko stanovništvo je imalo sreću da Blaženopočivšeg Kralja često viđa u svojoj sredini. Neusiljenošću pravog narodnog vladara, Blaženopočivši Kralj je svome narodu pristupao sa povjerenjem oca, brata i prijatelja. Njegov čarobni osmjeh, kojim je oko sebe zračio ljubav i srdačnsot, poznat je i svakom tivćanskom djetetu. I na svom poslednjem putu kroz domovinu, Blaženopočivši Kralj je prošao kroz Tivat, i jedan od posljednjih Njegovih pogleda dragoj Jugoslaviji, pomilovao je i naše mjesto. …
Kulminacija izražaja tuge i bola našega mjesta za Blaženopočivšim Kraljem prestavljao je pomen koji je priređen na sam dan pogreba, 18 oktobra. Župska crkva sv. Antuna nije mogla da primi ni trećinu naroda, koji se bio zgrnuo da u skrušenoj molitvi nađe oduška svome bolu. …
Srdačnost i prirodnost, kojom su Tivćani dali izražaja svojoj ljubavi prema Viteškom Kralju Ujedinitelju, zadivila je i komandanta britanske flote, koji je prisustvovao crkvenom pomenu i koji je zadivljen kazao da nešto sličnoga ne bi bio očekivao „ni u kakvoj prijestolnici”.
Zaista, suze kojima su Tivćani oplakali svog ljubljenog Kralja, ne mogu se „dekretirati”, niti se bol koji se očitovao nad Njegovom smrću, može „organizovati”, kako se je zgodno na drugom mjestu izrazio drugi pretstvanik Velike Britanije!
Ali, taj bol neće ni Tivćane slomiti! Oni su svjesni da će svoju ljubav prema Blaženopočivšem Kralju najbolje posvjedočiti upravljajući se snagom Njegova amaneta: čuvajući Jugoslaviju. Vjerni tradicijama jugoslovenskog naroda, i Tivćani će „marseljsku tragediju pribrojiti tragedijama Petrove gore, Kosova i bečkog Novog mjesta”, pa će i iz ove nesreće crpsti snagu u radu za sretnu budućnost svoje domovine.
