Piše: Mašo Čekić
“Vari, vari, varice
Da se rodu jarice
I bijele jagnjice
I đetići i junčići”.
Nekada su ovom pjesmicom djeca u Boki Kotorskoj pozdravljala kuvanje posebnog jela, uoči praznika Svete Barbare / Varvare, koji katolici obilježava 4. decembra, a pravoslavni 17. decembra.
Kult ove svetice podjednako je razvijen na Istoku i na Zapadu. O životu Svete Barbare, jedne od 14 svetaca pomoćnika u nevolji, malo se zna. Živjela je krajem III i početkom IV vijeka u Maloj Aziji, a legenda kazuje da je, zbog prihvatanja hrišćanstva, ubio otac 306.godine.
Sveta Varvara zaštitnica je rudara, geologa, zemljoradnika, arhitekata, zidara, električara, vatrogasaca, zvonara, oružara, kuvara i tesara. Vjernici joj se mole protiv vatre, nevremena, groznice, a smatraju je pomoćnicom djevojaka, zatvorenika i umirućih. Uz praznik Svete Barbare postoje arhaični običaji koji se, uglavnom, vezuju za kult plodnosti, a centralno mjesto u tim običajima imaju žitarice od kojih se mijese pogače ili kuvaju posebna jela. Kao zaštitnici zemljoradnika, domaćice joj se, u zoru, na dan praznika, obraćaju molitvom sa kućnog praga:
„Dobro jutro Varvaro, ja tebi nudim vrelu pogaču i hladnu vodu, a ti mene daruj pilićima, jajima, stokom, pšenicom, lukom i zdravljem mojih ukućana”.
U Boki Kotorskoj, posebno Krtolima, Grblju, Prčnju, Stolivu, Dobroti i Mulu, ali i drugim mjestima, kult ove svetice se ističe, a u prošlosti je bio izuzetno značajan. Dan svete Barbare / Varvare, obično je početak božićnih svečanosti, pa se toga dana, u plitkim činijama, sije pšenica koja poraste do Božića. Ovaj zeleni ukras stola, predstavlja simbol birićeta, svega dobroga i rodne godine. Kod katolika, pšenica se sije još i na dan Svete Lucije. Ovaj običaj potiče od starih kultova prizivanja dobre ljetine, a sijanje božićne pšenice je provjera klijavosti sjemena za narednu sjetvu. Ako je božićna pšenica gusta, bujna i lijepe zelene boje smatra se da će naredna godina biti bogata rodom. U nekim krajevima dan Svete Barbare posebno se čestita:
„ Četitam vam sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrijebilo, prasilo se, macilo se, jagnjilo se i leglo se! Živi bili i zdravi!
Brojni arhaični elementi obreda uz ovaj praznik upućuju na pretpostavku da je hrišćanska svetica Varvara nasljednica nekog paganskog ženskog božanstva plodnosti zemlje.
Vara ili varica je sastavni dio kulta svete Barbare / Varvare u Boki Kotorskoj. Ovo jednostavno i zdravo jelo priprema se bez ikakvih dodataka.
Pripremi se određena količina ( prema broju ukućana ) pšenice, suvog boba, suvog biža, ovsa, prosa, leće, ječma i drugih žitarica i mahunarki. U nekim selima važno je da broj vrsta bude neparan.
Zanimljivo je da ovo jelo uglavnom pripremaju muškarci, domaćini kuće. U lonac se nalije voda, domaćin uzme pripremljeno žito i mahunarke, prekrsi se i pomoli, stavi ih u lonac, pa na ognjište ili šporet. Jelo se priprema prije zalaska sunca, dan uoči praznika koji se u narodu još zove Varindan. Kad Bokelji kuvaju varu, paze da vatra bude svuda podjednaka. Ako vara prije provre sa strane brda, vjeruje se da će brdo bolje roditi, a ako prije provre sa strane mora, onda će bolje roditi more – biće dosta ribe!
U Krtolima, kada je jelo skuvano, lonac se poklopi, a na poklopac se stave prekršteni nož i nožice. Ujutru se gledalo u lonac i gatalo. Važno je bilo na kojoj strani je navrilo, pa se kaže da sa te strane u polju treba sijati pšenicu, ako se želi dobar rod.
Ako je u sredini vare rupa – predskazivana je smrt u porodici.
Kuvano jelo začini se solju i maslinovim uljem, a jede se toplo ili hladno na dan praznika i narednih dana. Uvijek se skuva dovoljno vare, da ostane, kako bi se dodatno posolila i dala stoci, a sa varom se posipa i okolina izvora ili bunara.
U našim krajevima, izvoru ili bunaru se „obraća” u ime porodice : „Dobro jutro, ladna vodo, mi tebe vare, a ti nama vodice i jarice, janjiće i muške glavice i svake srećice”.
Na Mulu se, uz varu, na praznik Sv. Barbare mijesi prijesna pogača, a u nju se metne kovanica. Za ručkom se pogača lomi na onoliko komada koliko je ukućana. Ko pronađe kovanicu, smatra se sretnim.
Na Prčanju se po malo vare bacalo na lozu, maslinu i voćke kako bi rod bio bolji.