U punoj Čitaonici Narodne knjižnice Grad u Dubrovniku sinoć su se okupili brojni ljubitelji poezije Mladena Lompara i poštovaoci njegovog lika i djela, pokazujući da ne zaboravljaju njegovu hrabrost i protivljenje napadima na Dubrovnik.
Lomparovo pjesničko veče održano je pod nazivom “23 godine poslije”.
“Mladen je pristupačan čovjek. Ali, njegova poezija nije pristupačna i potvrđuje da je umjetnost elitistička. Zbog čega je Mladen veliki pjesnik? Čitajući njegovu poeziju iznenada postajete svjesni da vas je nježno uveo u prostor transcendencije, da se iznad tog trošnog znakovlja, koje on vješto upotrebljava u svojoj kreaciji i prizora koje stavlja pred Vas, nazire viša stvarnost. Njegove pjesme samo su diskurs s tom stvarnošću. Mladen je pjesnik s kojim se ne pregovara. On vam ponudi misao koju ne možete odbiti. Poezija, kao i sama umjetnost, mora biti metafizička, inače je kič i šund. Mladen, svojom posebnošću, unoseći svoje specifičnosti, stvara iz pozicije eshatona. Zbog toga u pojedinim trenucima ili pak razdobljima pravi umjetnik biva često odbačen, oklevetan i ugrožen, krećući se ponekad i na ivicama tragike. Onda nije čudno, već je sasvim prirodno, da ratnih, histeričnih, devedesetih godina Mladen Lompar bude ona manjina u Crnoj Gori koja trpi i riskira zemaljsko postojanje, štiteći ugroženu hrvatsku zajednicu i protiveći se ratnom pohodu na Dubrovnik”, kazao je Adrijan Vuksanović
Nela Savković Vukčević u svom razmatranju kazala je da je saglasna sa kritičarima koji govore o otmenosti Lomparove poezije.
“Kada razgrnemo guste velove slutnje i aluzije, kada potražimo pjesnika, kao što on u vrijeme „mačeva i vračeva” pronalazi ženu, možemo reći da Mladen Lompar diegetički pretapa dokument i maštu, da od istorije uzima kraljice, princeze, vladare, kaluđere, a vraća ljude koje je svojom duhovnom alhemijom oplemenio, oživio ih tumačenjem, izmišljenim tekstom, dodatom emocijom, pa tako postao umjetnik koji ima moć da „nastavlja prošlost, a ne samo daje prikazuje” (Stendal). Pričanjem i pjevanjem Lompar kreira hibrid koji bi potvrdio slavnu misao Danteovu da je „poezija retorička fikcija prenesena u muziku”. Za one koji ispovijedaju Ijubav prema Aligijeriju neka bude rečeno da ga Lompar smatra svojim pretkom”, kazala je ona.
“Mladen Lompar je onaj čiji se glas već decenijama mimoilazi sa tokovima crnogorskog pjesništva. Njegova literarno porijeklo vrijedi tražiti u atmosferi sredozemne svjetlosti, onim stranicama koje ispisuju recimo moderni pjesnici Grčke ili juga Italije. Njegove knjige ne bi mogle biti napisane da se nije prebiralo i po sopstvenoj svijesti i snovima. Morao se, naime, pronaći neki upotrebljiv isječak sjećanja, potom ga, poput kamena, obraditi i načiniti tekst”, rekao je Pavle Goranović.
Na kraju, riječju i stihom obratio se i sam pjesnik.
On se u emocionalnom govoru prisjestio svog kuma Vita Nikolića koji je takođe izrazio bol i stid zbog pohoda na Dubrovnik i naglasio:
“Zastidio se za sve nas što smo tražili oprost sa Cetinjskog trga. I evo, večeras, na sred Dubrovnika, ja to opet radim. Zahvaljujem se svima vama, posebno mojim dragim Hrvatima iz Donje Lastve, privrženim ljubiteljima poezije koje smo imali čast večeras da slušamo.”
Lompar je u nastavku čitao svoju poeziju iz još neobjavljene zbirke.
Ovu veličanstvenu dubrovačku noć u muzičkom dijelu programa uveličao je mladi gitarista Lovro Barišić, dok je Nila Miličić Vukosavić oduševila interpretacijom Lomparovih stihova.
(Tekst i foto: Radio Dux)
