Izašao je treći broj časopisa “Azil”, namjenjen ljubiteljima i vlasnicima pasa. Želeći da popularišemo “Azil” za naš sajt iz novog broja izdvajamo tekst o lajamskoj bolesti, čestom oboljenju pasa koje uzrokuju krpelji.
UOBIČAJENA OBOLJENJA
Taman kada se učinilo se da će se psu lutalici, koji se našao na plaži u blizini mog doma, posrećiti pošto je par Rusa odlučio da ga usvoji, na njegovi nesreću, na zdravstvenom pregledu otkriveno je da je veoma bolestan i u odmaklom stadijumu lajamske bolesti, te da će morati biti uspavan. Ovo je vrlo često oboljenje kod uličnih pasa na ovim područjima. Dok se nisam doselila ovamo i iskusila sa jednim od mojih pasa, nisam ni znala za ovu bolest. U nastavku je kratak vodič za vlasnike i potencijalne vlasnike pasa o uobičajenim oboljenima koja su uzrokovana ujedima insekata.
Lajamska bolest je često oboljenje koje uzrokuju krpelji – paraziti koji se kače na pse i hrane njihovom krvlju pri čemu prenose bolest direktno u krvni sistem psa. Može se desiti da vaš pas ne pokazuje simptome bolesti čak i nekoliko mjeseci nakon infekcije. Simptomi uključuju:
• ukočenost
• hromost
• otečene zglobove
• gubitak apetita
• groznicu i umor.
Canine Ehrlichiosis (Erlihioza), rasprostranjena širom svijeta, je druga učestala opasna bolest koju prenose krpelji. Uzrokovana je bakterijom i simptomi se ne moraju ispoljiti mjesecima poslije prenošenja, i mogu uključiti:
• groznica
• gubitak aetita
• depresija
• gubitak težine
• curenje iz očiju i nosa
• krvarenje iz nosa
• otečeni udovi.
Lajamska bolest i erlihioza mogu takođe napasti i ljude, tako da, ukoliko vam se desi da vas ujede krpelj, pratite mjesto ujeda, i ako se pojavi crveni pečat koji se povećava, ili ako dobijete simptome groznice, mučnine ili dezorijentisanosti, obavezno se obaritre doktoru da vam prepiše antibiotike.
Lajšmanija – na pse je prenosi minijaturni insekt iz familije flebotomina, kod nas poznat kao nevid ili papatač. Nakon ujeda, pas je izložen zarazi. Najbolja prevencija je upotreba oglice poput Scalibor-a koja je dostupna kod veterinara, u periodu između aprila i oktobra. Mnogi psi budu nosioci bolesti, ali ne pokazuju nikakve simptome dok bolest ne napreduje do hroničnog i mnogo opasnijeg stadijuma. Potpuno izlječenje lajšmanije trenutno ne postoji, ali se može uspješno tretirati ukoliko se na vrijeme uspostavi dijagnoza, odnosno, što se ranije dijagnostifikuje, rezultati liječenja su bolji. Pas koji je mršav i bolestan, sa slabim imunitetom (kao što su psi lutalice), imaju veće šanse da se teško razbole. Najučestaliji simptomi su:
• gubitak težine
• anemija i letargija
• gubitak dlake i lezije na koži, posebno u području lica i oko ušiju
• “perut” ili ljuspice kože u krznu
• dugačke i debele kandže
• hromost.
Na žalost, ne postoji način na osnovu koga vlasnik ljubimca može znati da li su krpelji ili mušice papatača zarazni, a dovoljan je samo jedan ujed da se pas zarazi. Simptomi mogu biti nejsani i teški za prepoznati, te se dešava da mnogi vlasnici ni ne znaju da je njihov pas zaražen dok ne bude prekasno. Ključ za izliječenje bilo koje bolest koju prenose krpelji jeste rana dijagnostika i liječenje. Ukoliko imate sumnje, vaš veterinar može da uradi jednostavne testove kako bi ustanovio da li je vaš pas zaražen nekom od ovih bolesti. Nekoliko vrsta antibiotika širokog spektra obično daje rezultate kod bolesti koje prenose krpelji, posebno ukoliko se otkriju u ranom stadijumu. Što je pas duže inficiran, bolest sve više napreduje i liječenje je sve komplikovanije. U slučaju hroničnog oboljenja, može se desiti da je bolest neizlječiva.
Prevencija – Kod veterinara su sada dostupni brojni produkti i medikamenti za prevenciju ujeda krpelja i nevidljvih mušica. Ovo podrazumijeva kapi frontline koje se nanose jednom mjesečno i ogrlice koje psi nose u sezoni aktivnosti opasnih insekata. Trebalo bi da provjeravate svog psa i sebe u toku sezone krpelja, posebno u proljeće i rano ljeto u Crnoj Gori. Što su krpelji duže prisutni na tijelu domaćina, to su veće šanse da prenesu bolesti. Provucite prste kroz krzno pritiskajući toliko da možete osjetiti male izbočine. Ukoliko naiđete na izbočinu, razmaknite krzno kako biste vidjeli o čemu se radi. Veličina zakačenih krpelja može varirati, od veličine glave pribadače do veličine zrna grožđa. Krpelji su obično crne, tamno smeđe, ili sive boje kada su puni. U zavisnosti od veličine i pozicije na kojoj je krpelj, njegove noge takođe mogu biti vidljive. Provjerite na internetu, ili pitajte svog veterinara da vam objasni metodu uklanjanja krpelja.