U Galeriji “Buća” u Tivtu u toku je izložba slika Angeline Janjušević iz Nikšića, koju će publika moći da pogleda do 22.jnuara naredne godine. Njenom izložbom na najbolji način zatvoren je izlagački ciklus galerije “Buća” za ovu godinu u kojoj su likovnoj publici prezentovane 24 izložbe.
Slikarka iz Nikšića tivatskoj likovnoj publici predstavila se sa 18 radova iz ciklusa “Put”, rađenih tehnikom ulje na platnu. To je 13. samostalna izložba slikarke posebnog senzibiliteta.
Pejzaž je osnovno tematsko polazište slikarke, koja kaže da slike sa kojima se predstavlja tivatskoj publici sa temom put pripadaju ciklusu pejzaža. “Tema usko vezana za put kojoj se opredjeljujem u nekom dijelu mog posla”
Staze i putevi, tema gotovo filozofska: ” ima tu filozofije, ima i realističnog pristupa iz svakodnevnog života, a i drugog iskrenog koji se često pripisuje filozofiji, ali ne bih rekla baš da je filozofija jer je ona uvijek ono što mi navodno ne razumijemo, ali itekako bi se to razumjelo kad se malo uđe u taj put. Svi imamo puteve samo ih nekad prosto ne želimo prikazivati, ne želimo ih pokazivati, sakriti neka možda i od nas samih”, obrazložila je Angelina.
Putevi su uvijek neki novi ključ za nešto i to je poenta Angelininih staza i puteva jer uvijek treba proći nešto da bi se našli neki novi ključevi. „Ako ne krenete na taj put nećete ga ni naći, samo čekati i sjediti nije rješenje, a krenuti tim putem koji nosite u mislima, koji ste možda nekad sanjali ili zamislili donosi sigurno neki ključ”, kaže slikarka.
Angelini pejzaži i putevi su stvarni, ” gledani mojim okom i prožeti mojim čekanjima, koje želim da ugledam, da tragam, a za čim to ćemo da vidimo, ali nešto lijepo sigurno jer ja očekujem samo lijepo. To pokazuju i kolorit na mojim slikama. Mislim da čovjek treba da teži lijepom, ako nije tako on je jako tužan jer sam na ovom svijet”, objašnjava umjetnica.
Kolorit je raznovrstan i pokazuje neku posebnu igru izbjegavajući da slika pejzaža bude razglednica:, Tražim to nešto meni svojstveno na tom putu i to što je moje lično ne može imati niko drugi, svi smo za sebe, posebni i unikati i ta unikatnost se ustvari ogleda u tom traženju kroz te puteve.
Angelinini putevi su i naši, svi se mi nekad vraćamo tamo odakle smo krenuli…,”čak se po nekad u snovima nađemo i u utrobi majke i gledamo koji su to putevi koji nas čekaju na tom životnom putu, a sa druge strane pobjeći od svega ružnog morbidnog i sakriti se negdje tamo i naći nešto novo iza te krivine koja čeka, navodi Janjušević.
Sve to na neki način oslikava i senzibilitet same slikarke.
Svaki slikar, pjesnik, umjetnik uopšte prikazuje samog sebe, ne može pobjeći od samog sebe, sve smo to mi sami, a pitanje je kako nas ko pročita. Sve je to jedna misao koja se prožima, nekad je u fazi početka, nekad je u fazi nekog raspleta, nekad u fazi nekog iščekivanja, uvijek je to neka misao koja je bila ili slijedi.
Vjerna tehnici ulje na platnu, Janjušević kaže da radi i cretež, ali to su samo skice za njene radove, njen rukopis sa kojim se predstavlja publici jesu pejzaži, kazala je slikarka.
