Piše: Mašo Čekić
Božićne običaje i obrede karakteriše isprepletanost mnoštva elemenata hrišćanske, ali i predhrišćanske kulture. U Boki Kotorskoj, vječitoj raskrsnici Zapada i Istoka, tradicionalne vrijednosti dvije velike kulture i religijski običaji pravoslavlja i katoličanstva tokom minulih vijekova nijesu se sukobljavali, već stalno prožimali, tvoreći neke nove vrijednosti.
Pri tom se nije odstupalo od osnovnih postulata različitosti, a novostečeno je doprinijelo uzajamnom poštovanju, slozi i jedinstvu.
Božićni običaji u Boki Kotorskoj su najljepše svjedočanstvo suživota i šteta je što su neki od njih zaboravljeni, zanemareni čak i negirani bez obzira na svjedočanstva o njima.
Badnjak, koji označava radost i veselje dolaska Spasitelja, poveznica je svih običaja na Badnji dan, pa i vrijeme prije i poslije Božića. Badnjak prvo treba pronaći u šumi, a sve što slijedi do nalaganja, spada u ritual koji u Boki Kotorskoj gotovo i nema razlike između katolika i pravoslavaca. Sječa badnjaka, donošenje ispred kuće, priprema i kićenje badnjaka, unošenje u kuću i nalaganje, a tu su istovjetni običaji blagoslova, posipanja žitom i pšenicom. Neki od običaja vezani za badnjak nestajali su od sredine XIX vijeka do početka XX, kada je većina domaćinstava u Boki Kotorskoj ognjište zamijenila štednjacima, špaherima. U nešto izmijenjenim uslovima nastavila se tradicija nalaganja badnjaka. Skraćuju se prema špaheru, kite raznim zelenilom: lovorikom, maslinom, bršljanom, ruzmarinom i smrekom. Povezuju se vrpcama od svile, vune, konca, žukvom ili bršljanom. U mnogim domovima kite se maslinovim grančicama vrata, prozori, ikone, a na kapijama i ulaznim vratima postavlja naranča u kojoj su grančice masline, lovorike ili hrasta. U nekim bokeljskim mjestima okite se staje, kokošinjci i svinjci.
Badnjaci su dubovi, maslinovi, od planike, lovorike ili brijesta, a gotovo svi Bokelji pripremaju onoliko badnjaka koliko je muških glava, plus jedan za napredak. Naravno, u nekim selima je manje badnjaka, ali je ritual isti – kako su zabilježili hroničari i istraživači.
Kada se badnjak donese ispred kuće, a to je u rano jutro, domaćica donosioce dočekuje rakijom i priganicama. Posne priganice su zajednička vrijednost Badnjaka svih Bokelja, uz isti jelovnik za badnje veče: priganice, povrće, posebno luk por, vrzot, blitva, oriz, fažola, sipe, hobotnica, naročito brodet od sušene hobotnice, ulignje i školjke kod pravoslavaca, a bakalar i druge riba kod katolika.
Stara poveznica Bokelja na Badnjak bilo je i Bokeško božićno slatko, danas zaboravljeno. Prije nekoliko godina obnovljeno je u sklopu manifestacije Žućenica fest, prema staroj recepturi, na sreću sačuvanoj. Riječ je kuvanoj pšenici sa cukrom ili medom kojoj se dodaje suho voće: kajsije, suhice, smokve, a menduli i šipak daju naročitu simboliku ovoj poslastici. Svaki sastojak je iz hrišćanske ili paganske simbolike i čini dio vjerovanja i tradicije.
Među bokeljskim božićnim poveznicama je i pogača koja se obavezno mijesi na Badnji dan. To je prijesni kruh koji se u Tivtu zove badnjača, u Krtolima kršnjak ili naprosto pogača. Za razliku od ostalih, božićna pogača je bogato ukrašena različitim motivima, najčešće je to otisak manje čaše ili nekog drugog predmeta, a vještije domaćice pripremale su i posebne ukrase od tijesta. U nekim mjestima, u ovu pogaču – česnicu, zabode se svijeća i grančica lovorike, provučena kroz naranču.
I način čestitanja praznika spada u bokeške božićne poveznice, danas uglavnopm zaboravljen. Prva čestitka, kako je u Boki Kotorskoj zapisao Vuk S. Kradžić 1852.godine, upućuje se badnjaku:
„ Dobro jutro i čestit ti Badnji dan.
Uveče domaćin unosi badnjake u kuću govoreći: Dobro veče i čestit vam badnji dan. Domaćica ili neko od ukućana odgovara: Dobra ti sreća i s tobom zajedno do sto godina „ .
Naložene badnjake domaćin posipa vinom i pšenicom govoreći: Ja tebe vinom i pšenicom, a ti nas zdravljem i veseljem. Paljenje badnjaka, a i kasnije kad pregore, nekada se oglašavalo pucanjem iz pušaka. Pregorele badnjake domaćin udara jedan od drugi kako bi se uzdigle varnice, a sve se prati riječima: Koliko varnica – toliko sreće, zdravlja, roda.
Za Božić se u svim bokeljskim mjestima priprema božićni kruh – božićnjak, takođe ukrašen šarama i zakićen lovorikom. Na Mulu se u ovaj kruh meće svijeća, a jede se tek za Tri kralja , kao u Dobroti. Nekada se, pored božićnog kruha, mijesio po jedan kolač zvani „ lug ” za svako dijete i za rodbinu. Na Prčanju se mijesio i jedan veći šuplji kolač koji su zvali „lugo domaćin”, a i on se jeo za Tri kralja.
Rano na Božić dolazi polaznik ili položajnik kojega domaćini počaste priganicama, rakijom i voćem, a on kao dar donosi naranču ili šipak.
Na odlasku, domaćica mu daruje jabuku ili naranču u koju je zaboden novac. Nakićenović je zabilježio i običaj pečenja posebne pečenice – božura, ali se i taj običaj odavno izgubio.
