25.12.Iz opštinskog arhiva TIvat kroz novinsku građu, 1838-1950.
Šematizam pravoslavne eprahije Bokokotorko- dubrovačke za godinu 1879.
Đurašević u Krtolima.
Pre nego što navedem neke podatke o parohijalnoj crkvi sv. Jovana, vrijedno mi se i shodno čini da ovo napred spomenem. Još od prastarih vremena posluživahu duhovno pravosl. Luštičane i Krtoljane sveštenici iz porodice Kostića. Tako nalazi se i danas pismo jedno ugovorno između Luštičana i Popa Stevana Kostića od 12. Nov. 1747., kojim se oni obvezuju da, dok bude sveštenika od rečene porodice, neće drugog birati.
Ovo učiniše osobito iz priznanja prema pomenutome popu Stevanu, kao revnostnome boriocu za pravoslavlje; radi čega mnogo je stradao od mletačke vlade. Podobnog ravnatelja imaše i Krtoljani u popu Savi, sinu predrečenoga popa Stevana.Pravoslavni u Đuraševiću imali su svoju crkvu, ali, primorani od vlade moraše dopustiti služiti u istoj i rimskom svešteniku. Naravno da su se s toga često događale među dotičnim sveštenicima razne vjeroispovjedi nesporazumljenja i svađe, koji će t. j. pre na istome oltaru službu odpojati. Da prekinu te neprilike i raspre, odvaže se pravoslavni, te, napustivši staru svoju crkvu, počeše odma blizu iste zidati novu. Premda ih je to stalo truda, troška a i velike patnje po tamnicama od strane vlade, i što su morali i noću oko iste kradom raditi, ipak uspješe; te god. 1776 dovrše sasvim crkvu, koju im na slavu Sabora sv. Jovana Krstitelja osveti Mitropolit crnogorski Sava Petrović.
Crkva je malena; u duljini ima 12 u visini i širini 6 mlet. aršina, ali ukusno od otesanoga kamena sagrađena. Oni čestiti i pohvale dostojni hristjani podigoše g. 1881. ljepši zvonik na preslicu i nova tri zvona nabave. Kroz tri ove posljednje godine promijeniše u crkvi patos novim lijepim pločama; a sada ziđu nove kamene grobnice i poplačaće također svu avliju okolo crkve. – Zaslužuju da im se rekne: Živili! Bog im trudove i nastojanje njihovo obilato nagradio!
L. Kostić
par. radovićki.
