29.12.Iz opštinskog arhiva Tivat kroz novinsku građu, 1838-1950.
„Šematizam pravoslavne eprahije Bokokotorske- dubrovačke za godinu 1902.”, str. 39- 41
Solila.
(Ravan u području krtoljskome).
Solila se otežu iznad lužine i močvare: od mosta Slanici do Glavica ispod Brdišta. To lijepo, vješto obrađeno i veoma rodno polje dugo je po sahata hoda i četvrt sahata široko i čestim jarugama ispresijecano na veće i manje dionice. Solila se spominju i kao „Ravna Solila” ili „Careva Solila”, a bijahu svojina: susednoga manastira prevlačkoga, Nemanjića, Balšića i Crnojevića.
U XIII. v. tamo su građena gumna za pravljenje soli: bijele i tmaste. Voda se je puštala s kraja Brdišta, a so se hranila na Slanici u kuli pri mostu istoga imena.
God. 1360- 62. Kotor je ratovao s Dubrovnikom, kao saveznik hercegovačkoga kneza Vojislava Vojnovića, sina Vojka Užičkoga da očuva korist od Solila a g. 1380. razruši ih dubrovački odaslanik Petar Sogorčević.
Nemanjići su jedan dio prihoda sa Solila bili odredili manastiru Hilandaru u Sv. Gori.
Baoša III. Đurđević Balšić priložio je jedno gumno soli manastiru Vranjini u Skadarskom jezeru i u njegovu hrisovulju preporučuje se zetskome mitropolitu Arseniju, da od toga gumna daje deset dio Prečistoj Krajinskoj; drugo gumno dao je Baoša manastiru Moračniku, takođe u Skadarskome jezeru, 1417. g., s istom preporukom mitropolitu Arseniju.
Već ranije, nego li izumriješe Balšići, Mlečići su gramzali za Solilima, ali je njihovo nasilje naj jače izbilo 1425.g. kada po Prevlaci, koja još ne bijaše konačno srušena, pripadahu 24 gumna u tome polju: Quod per metropolitam Sclavouine et per aliquos subditos praefatorum dominorum fuerint laboratse salinae… Quod omnes salinse remaneant nostro domino, tam illie quse fuerunt condam domini Balsae, quam metropoliti et cuiuscunqse alii subditi sui, ente obligati nostra dominatione … Quo trigintaqiatuoe salinse condam domini Balsae sint praefatorum dominorum: XXIV metropoliti, XXVii illorum de Lustizs, X Georgii et Alexii Jurass, XVIII Bogdani Sichs, II Nicolae Zauli et II Chinichi, Catarinorum XXXII et IV Raichi Monetae, ut de jure case videntur. (Acta arch. ven.).
U Ivanbegovu hrisovulju od 1482 g. još se spominju Solila, premda od časti prisvojena od Mlečića ko vlasništvo Crnojevića: „Po krajo sela Lieševići na stara naša solila pravcem krai mora u slanicu”, a slično tome i u srpskoj narodnoj pjesmi o Ženidbi Đurđa Crnojevića.
Turci su nadzirali Solila od XVI. do prve četvrtine XVII. v. Iz toga doba spominje se kadija Omer- aga Pinić, o kome se sačuvao jedan izvadak iz turske matice, koji u prijevodu glasi:
„Na 1509 mjeseca juna peti dan pisano u Grblju.
Kako ja Omer- aga Pinić jemin grbaljski nađoh od šesteset godišta da se nijesu darovala Careva Solila i tako dadoh s ovom mojom knjigom i mojijem mohurom turskijem kako jemin grbaljski, na četiri kneza, i svemu Grblju, knez Pero, i knez Niko, i knez Vuko, i knez Ivo, tako ih dadoh od strane Jemina skadarskoga da imaju livade od Solila orat i kopat, i svu oblast imat do jendeka.” …
God. 1838. Krtoljani su pokupovali znatne oranice u Solilima u blizini zemalja grbaljskih i onih vlastele dobrotske i kotorske, a 1736. g. bjehu određene granice soliocke između Grbljana i Krtoljana: dotični topografski crtež izradio je „Collonello Ingegniere Francesco Melchiori” u prisustvu četiriju kneževa grbaljskih, i krtoljskoga kapetaba Petrice Starčevića. Tamo se spominju: Saline Imbonite – Salnizza – Vodovar – Argine dele Saline – Scollator delle antiche Saline – Spaci palustri ove scaldavansi l'acque per le Saline.
O izmaku XVII v. krene se preko Solila „Beg Sujović od Nopvoga” sa sinovcem Omerom i sa 300 Turaka na Rada Ljepavića, Grbljanina iz Pelinova, koji bijaše pobratim s Vukom Mirkovićem, Prijeradom, kao što Mirković bijaše pobratim s Bajom Pivlajninom, koji svi trojica vrše znatnu zadaću u pjesmi o tome, koja se u Grblju do danas sačuvala. Nego, u Pelinovu pogine Sujović i njegova četa; a Sujovićeva majka – bula od novoga – a čuvši za sinovlju pogibiju, otkupi mu glavu po ucjeni utvrđenoj „na Solila ravna”.
Kada po 1817. g. glad morijaše, prinudi kneževe grbaljske da soliocke zemlje prodadu bogatim Dobroćanima, a od ovih poznije otkupe ih Krtoljani.
M. Š. Crnogorčević
