09.01.Iz opštinskog arhiva Tivat kroz novinsku građu, 1838-1950
„Planinar”, br. 1, str. 9- 14, 01-02.1908.g.
Lastva
(Lastovska svadba II dio)
Kad svatovi prvi (mladoženje) dodju do crkve, stanu, čekajuć svatove mladenke. Čim se ovi pojave, uhvate se prvi svatovi u kolo. Vodeć kolo zahvate mladenku sa djeverom joj iz reda njenih svatova, tako da mlada sa svojim djeverom u kolu ostane. Na to barjaktar preko njih razvije barjak uz pjevanje svatova. Pjesma, što se tuj pjeva, jest obično narodna, koja počima:
Kad se Janko na vojsku spravljaše,
Svoju ljubu na dvor ostavljaše. …
Nakon te pjesme idu svatovi u crkvu na vjenčanje. Poslije vjenčanja poredaju se svatovi pred crkvom jedni prema drugim sve kao i prije vjenčanja te tuj mučke čas dva mirno bez besjede stoje gledajuć jedni u druge kao dvije neprijateljske vojske, koje okom snagu svoju hoće da mjere, prije nego će predati svome sada već zaručniku nevjestu, koja jedino stidno u zemlju glde. Napokon će stari svat zaručnice predati mladu starom svatu mladoženje uz ovaj stereotipni kićeni govor:
„Dovedosmo Ti ovak divni i krasni cvijet na ovaj bižiji svijet. Gojili smo ga i oda zla branili. Da Bog da, imali ga i za koga i sretno bilo po jednu i drugu bandu (stranku). Predajemo ga evo Vam u amanet, da ga i Vi ranite i oda zla branite. Bog i majka božja sačuvala ovu našu odivu i posad Vašu snahu od nevidovne muke, od dušmanske ruke i svake bruke; a kako ona s Vama radila, tako se i hranila, da Bog da! Nu Ti ovaj lijepi dar ne ću predati, ne ćeš mi za njega dati zdravo uzdarje, što ga meritam (zaslužujem, prema francsukom „meriter”.
Stari svat mladoženje slično odgovara pa iza govora svoga dade zdrav pozlaćen pitomi šipak staromu svatu mladenke.
Nato stupi djever mladoženje pred djevera mladenke, pokloni se pred njima te kao što i stari svat njegova na zahtjev dade djeveru mladenke zlatnu zadravu voćku kao uzdarje za mladenku, koja se oprašta od roditelja i svojte svoje cjelivajući se sa svima. Mladoženjin stari svat ju nato tri put okrene pred sobom od istočne prema zapadnoj strani, predade ju svom djeveru, buklijaši se nazdravljaju, te se napokon svatovi zasebice vraćaju kući paleć puške, ali ne istim putom, kojim su došli, već drugim; tek mladenka ide sada sa svatovima mladoženje. (Pirnice se zovu one članice svadbe, koje nisu pošle sa svatovima u crkvu) Domaćin pred vratima kućnim dočeka svoju novu snahu sa tanjurom u ruci, na kojem stoji šipak, med šećer i pšenica, te ju pospe sa pšenicom uz pozdrav. Ona umoči prst u med i okusi ga, a šipak prebaci preko kuće.
Pšenica ima pokazati želju, da bude sretna i imućna gazdarica, med na jeziku, da bude dobra i sretna govora, a šipak, da bude kuća puna poroda.
Ako mlada šipak ne prebaci preko kuće, tumače, da ne će biti poroda, a ako se šipak s krova povrati, vele, da će se mlada povratiti u rod kao udovica ili raspuštenica.
Na to mlada stupi u kuću, prima u naručaj muško čedo, cjeliva ga i dariva. Napokon se pozdravi sa svim ostalim ukućanima ljubeći se u lice.
Po tom svatovi sjednu na objed načinom, redom i mjestom, kao što je to bilo prije vjenčanja. Tek mladenka za sebe sjedne sa djeverom.
Iza pečenja mladenka iz svoje škrinje vadi darove, kojim će darivati sve svatove stavljajuć dar na desno im rame. Prvi bude uvijek domaćina, kojega tako daruje, onda ostale prema časti svatovskoj. Za darivanja pjevaju svi gosti svkomu darovanom gostu ova tri stiha:
Cvjetak pade na trpezu,
A trpeza na svatove;
Domaćine, pomaga’ Ti Bog!
Svaki darovani gost daruje mladenki kao uzdarje novac u komadu hljeba utaknut, samo kum joj daruje zlatni prsten.
Prije noći svatovi se razilaze, kum prvi darujuć kumi novac; svi ga svatovi isprate pred kuću pjevajući i paleć puške; kum im svojom puškom odgovara.
Bliža svojta svatovska se često tek u utorak razilazi istim načinom, pjevanjem i pucanjem.
Vjekoslav Novotni
