U Galeriji Buća smjena izložbi, jedna se skida, a druga oblači. Postavkom „Umjetničke vještine i kreativnost Tivćanki” autora Zorana Krute, akademskog slikara, prikazan je likovni rad 23 žene, koje su iznenadile veliki broj svojih sugrađana. Neke od njih bile su gošće emisije „Mixer”.
Akademska slikarka Tanja Matković ovog puta željela je da pokaže što sve umije osim slikarstva, pa se predstavila opusom koji je obuhvatio dva ulja na platnu, oklope rađene za maskenbale, unikatne kutije za nakit, čak i jedno uskršnje jaje. Umjetnica opisuje kako nastaju njena djela: “Mene inspiriše sve što vidim, svaki dan, sve ono što doživim ja se potrudim da na neki način zabilježim, bilo na platno, bilo drugačije. Nijednu ideju ne odbacujem, svaku zapišem, ili ako mogu uradim ih odmah da ne čekaju, da se ne ohlade. Boka jako utiče na mene, što će se uskoro vidjeti na mojoj novoj izložbi fotografija, koju sam radila u saradnji sa Antonom Markovićem Gulom. Inpiriše me mentalitet naših žena koje su nekako predodređene da čekaju, tako da je čekanje tema moje izložbe. To je priča od 24 fotografije, 5 priča po 5 fotografija, samo posljednja o košmarima tih žena ima četiri. Žena je oduvijek bila, pa je i danas stub svake porodice. Ona je dočekivala, ispraćala, radovala se, tugovala i bila istrajna. Čekanje je uvijek isto, samo se mijenja ambijent u kome se čeka.”
Gordana Vukićević kaže: „Pokušala sam da se predstavim jednom alhemijom snova, kako sam nazvala svoj skup radova, od kojih svaki ima poseban značaj za mene. To su čaše, kutije, flaše, stočići, vitrinice, bajuni, stare stvari koje su restaurirane i dobile neki novi sjaj. Svaka ta stvar ima satkanu u sebi neku novu misao, san, neku želju, motiv i zato se i zove „Alhemija snova”. Radim na staklu, drvetu, metalu, keramici, a koristim bijelu, ljubičastu i crvenu boju, jer mi daju strast, ljubav, motivaciju, želju, inspiraciju, uopšte posebnu energiju. Ideja za ovakvu izložbu je fenomenalna i velika mi je čast i zadovoljstvo što sam postala dio svega ovoga.”
O svom radu, oslikanim predmetima od stakla, Anka Čavor, kojoj je inače glavna preokupacija lijepa kosa i frizura, kaže” Poslije moje prve i najveće ljubavi, pod broj dva kao hobi dođe slikarstvo, kojim se bavim desetak godina. Radim akril na staklu, a u početku sam najviše radila slike svetaca jer sve to ima neki svoj razlog, čovjek nađe neki put da je sa svojim dragima duhovno bliže ako se baci na rad sa takvim stvarima, dobije mir, mnogo ga ispuni ta vrsta slikanja. U poslednje vrijeme se bavim i drugim motivima, a uglavnom su moji radovi išli dragim osobama za poklon, a za dalje ćemo vidjeti. Malo sam bila iznenađena i zatečena pozivom da učestvujem na ovoj izložbi. Još uvijek postoji doza nesigurnosti, ali tu je publika, pa će dati svoje mišljenje. Ja u svom poslu osjećam sigurnost, a u svemu drugom što radim treba neko dobro da me gurka.”
Anuška Vlahović predstavila se slikama i lutkom:”U pitanju je jedna etno- bokeška mažoretka, koju sam radila još prije deset godina, a slikarstvom sam se počela baviti prije oko tri godine i nisam nigdje do sada izlagala. Ljubav prema slikarstvu sam dugo potiskivala, a najviše sam slikala u srednjoj školi, gdje sam bila jedna od najstabilnijih. To je moj hobi, koji me opušta, a koristim pastelne, prozirne boje. Boka, plavetnilo, more, otoci, ono što je karakteristično za nas su mi najbliža tema, kao i likovi vezani za crkvu, poput Isusa.”
Biljana Račeta izložila je 5 ulja na platnu različitih formata i motiva. “Slikanjem se bavim već duže, a aktivno oko godinu i po dana. Završila sam na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću dvije godine na odsjeku likovne umjetnosti, što sam nedavno nastavila i diplomirala na Fakultetu opšte umjetnosti u Podgorici. Radila sam diplomski na temu “Jelena Savojska u umjetnosti i za umjetnost”, što je za mene bilo jako podsticajno. Jelena Savojska prikazana je na jedan neobičan način, malo poznat Crnoj Gori, a riječ je o njenom umjetničkom opusu, koji je do sada dobrim djelom nepoznat i u svijetu. Rado bih se odazvala pozivu da taj rad predstavim javnosti, jer sam oduševljena i likom i životnim djelom crnogorske princeze, koja je postala kraljica. Što se tiče ove izložbe, lijepo je osmišljena i sa zadovoljstvom sam prihvatila poziv. Mislim da je ovo kvalitetan način da se naše sugrađanke zaista predstave svom gradu svojim lijepim radovima.”
Dio radova na izložbi predstavio je i dvije generacije iste porodice, a jedna od njih je porodica Mirkov. Ćerka Hana je akademska slikarka, a mama Valentina svoje slike izložila je prvi put. “Osjećam se predivno, organizovano je u pravoj mjeri, a na otvaranju je bilo svečano, dosta naroda je prisustvovalo i osjećala sam se kao filmska zvijezda. Ja sam još u školi gajila afinitet prema slikarstvu, a u neko doba svog života uzela sam u ruke četkicu uz svoju kćerku, malo sam posudila njenog alata, slikarskog platna, boja i navalila da slikam.
Izložila sam svoja dva lokvanja, zvana “Jutarnji pogled” . Najviše me inspiriše priroda, to je nešto što je najljepše, ono što je bog stvorio čovjek se trudi da dočara. U umjetnosti jedni podražavaju, drugi pokušavaju da kreiraju, tu smo negdje između. Hana je u Italiji na magistarkim studijama, pa nije mogla da dođe, tako da sam ja kao predstavnica naše porodice na otvaranju uzela ružu i za sebe i za ćerku.”
Izložbu Tivćanki publika očekuje da vidi i naredne godine, a posebno oni koji žele da otkriju njihov talenat i da ih upoznaju u novom svjetlu.
Marijana Mišić Škanata
