Radonja Marsenić, 19-togodišnji momak iz Berana student fakulteta Mediteranskih poslovnih studija u Tivtu, stanuje u Kalimanju i voli gusle. Vježbajući tokom posljenjih par mjeseci, svojim komšijama je tako skoro svake večeri priredjivao besplatne koncerte. To je bio povod da Radonja bude gost našeg programa i da nam, izmedju ostalog, ispriča:
“Zainteresovao sam se za ovaj instrument još od malih nogu. Moj rodjak je majstor gusala, kod njega sam ih prvi put vidio, divio se kako su izradjene, divio se njihovom prodornom zvuku i to me je najviše privuklo. Vodio sam se onom starom: Ko zaboravi predake, izgubiće potomke. Osjetio sam prosto da su gusle za mene, da mogu brzo da naučim da ih sviram i zamolio sam roditelje da mi ih kupe. Izašli su mi u susret, ja sam ozbiljno shvatio moju misiju, vježbao i vježbao i to uglavnom sam, zahvaljujući svom sluhu.
U Vasojevićima, odakle sam ja, nema mnogo zainteresovanih i talentovanih guslara ali u drugim krajevima Crne Gore primjećujem dosta mladih ljudi koji su odlični u tome. U publici pak, ima više starijih ljudi jer da bi se gusle slušale, treba više pažnje Uživam u sviranju i pjevanju u desetercu i omercu, volim Njegošev Gorski vijenac i Luču mikrokozma,Vuka Karadžića, kao i rimovane pjesme Radovana Bećirovića Trebješkog. Posebno uživam kad izvodim Jelenu Savojsku. Marljivo vježbam i radim i volio bih da nekad, za neku godinu, ako Bog da, budem prvak Crne Gore. Za sviranje ovog tradicionalnog instrumenta mora se puno raditi, vježbati, bitni su i geni ali je najvažnijeda imaš dar od Boga.
