Rektor Bogoslovije „Sveti Petar Cetinjski”, protojerej stavrofor Gojko Perović održao je izuzetno posjećeno predavanje „Himna ljubavi” kod crkve Vaznesenja Gospodnjeg čime su u Radovićima počele duhovne večeri koje će se održavati i ovog ljeta i ugošćavati teologe i književnike.
U programu su učestvovali pjevači i recitatori etno grupa „Osvit” iz Bileće i „Zahumlje” iz Trebinja kao i aforističar Rajko Antović, a gosta je najavio krtoljski paroh, jerej Aleksandar Brašanac.
Perović je poruke čuvene Himne ljubavi iz poslanice apostola Pavla Korinćanima doveo u vezu sa Vidovdanom i Kosovskom žrtvom koja je umnogome obilježila istoriju Crne Gore.
„Po načinu i formi kako je napisan tekst odvaja ne samo od te poslanice, nego i od svih poslanica apostola Pavla. To je odavno prepoznato kao nešto posebno, kao stvaralački trenutak koji je izuzetno nadahnut. Neki protestantski teolozi čak misle da je pisao drugi pisac jer kažu u toj 13.glavi poslanica je nešto prosto eksplodiralo. Odjednom od pastira koji daje savjete kako Crkva da se organizuje, kako ljudi da žive, probudio se pjesnik, teolog, duhovnik koji je o ljubavi rekao nešto što traje do danas, preko čega se ljudskim jezikom nešto ljepše ne može ni dodati. Ono što su srpski vojnici uradili na Kosovskom boju predvođeni Svetim knezom Lazarom i Milošem Obilićem vjerujem i znam da je to isto jedna himna ljubavi. Iz teksta himne ljubavi vidi se da je ljubav ona koja se žrtvuje, ne samo psihološki momenat već životodavna snaga koja nas čini kadrima da se mi žrtvujemo za drugoga. Kud ćete veću ljubav, nego kad se golim životima suprotstaviš sili koja je sto puta jača i koju je narodni pjesnik opisao „Svi mi da se u so pretvorimo ne bi Turkom ručak osolili”. Pokretan motivom da bi bio branik nezaštićenima, ženama, djeci pa Njegoš kaže da će na grobu tih junaka iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje”, istakao je u nadahnutom predavanju rektor Cetinjske Bogoslovije. On je naglasio da je tokom epohe Petrovića Kosovski boj bio osnovica državnosti i duhovnosti Crne Gore, te da su Njegoš i Sveti Petar Cetinjski to naslijedili od Vasilija Petrovića, autora prve istorije Crne Gore koji nije mogao da je napiše da ne pomene Kosovsku bitku kao osnovu crnogorske istorije.
„Crnogorci su potez Cara Lazara shvatili kao metar za ljubav, za obraz, za moral, za poštenje i to im je bio obrazac. Žrtva gdje su ljudi svjesno otišli da poginu i da se ne vrate opisana je i pjesmi „Kosovka djevojka”, gdje ona ide i traži mladoženju, a njega nema jer su svi poginuli. To je strašna poruka. Na toj ljubavi Toplice Milana mi smo preživjeli godine bez knjiga, kad su olovna slova Crnojevića štamparije pretapana za puščana zrna. Apostol Pavle u „Himni ljubavi” govori o ljubavi kao snazi, sili, Božijem daru spram koje su znanje, vještine, mudrosti ovoga svijeta ništavne. On kaže da bez ljubavi čak i vjera u Boga i trud nemaju smisla”, istakao je Gojko Perović u svom predavanju.
