Dejvid Hamilton, svjetski mag fotografije koji je, razbijajući mnoge tabue i postavljajući nedostižne standarde, ovaj medij izražavanja doveo do ranga prave umjetnosti, bio je gost radio Tivta i podjelio sa nama svoj kreativni koncept i stav o ovoj vrsti stvaralaštva .
Da bi ste izgradili prepoznatljiv umjetnički identitet, išli ste neočekivanim i jednostavnijim putem – običnim aparatom, pravili ste magiju. Da li je tajna u tzv. “Hamilton light”-u ?
Opšte je poznato da imama veoma jednostavan stil fotografisanja a to mogu izvesti bilo kakvim aparatom, čak i onim malim i nimalo skupim. Da, svijetlo je najvažnije u svemu i to ono dnevno, difuzno koje koriste i likovni umjetnici, slikari. Hamilton light je termin koji je ušao u francuski riječnik i tiče se tog mog pristupa svjetlu. Važni su i objekti fotografisanja, modeli, a kod mene su to uglavnom djevojke iz Skandinavije koje imaju posebnu ljepotu i izražajnost, teško prepoznatljivim kod drugih. Dakle, jednostavan pristup fotografisanju, posebno dnevno svijetlo i malo magije, ključne su stvari koje opisuju moje radove.
Vaše fotografije se puno puta teško razlikuju od umjetničkih slika i imaju atmosferu radova velikih flamanskih imena poput Rubensa,Vermera. Kako postižete tu mekoću, karakteristične pastelne boje i taj divan sfumato ? Koristite li možda neke filtere ?
Ne, nema nikakvih intervencija i obrade i dalje je sve u dobrom odabiru dnevnog svijetla. Možda ima tajne u tome što sam rodjen kad i Leonardo Da Vinči, 15. aprila pa zato imam isti osjećaj za dobro svijetlo, romantičnu izmaglicu i suptilnu patinu kao ovaj velikan likovne umjetnosti. Od majstora slikarstva posebno cijenim Morandija i Baltisa.
Digitalni efekti i post produkcija Vas , znači, nimalo ne zanimaju. Zači li to da je , po Vama, digitalna fotografija bez budućnosti ili je ona zapravo već prošlost ?
Nikad nisam bio zainteresovan za taj pristup i ne razumijem digitalnu tehniku. Budućnost nije u savršenoj tehnici i ne želim da pripadam tom pravcu. Koristeći aparate visoke rezolucije i dobrih tehničkih performansi, dobijamo preveliku izoštrenost, gubimo dušu foto zapisa i dobijamo samo razglednice. Ja pripadam staroj školi fotografije, interesuje me stari načinu njihove izrade, sa papirom i jednostavnim aparatom i tako će i ostati.
Da li se Vaš ikonografski fokus sa nagog ženskog tijela pomjerio ? Na izložbi u Porto Montenegru vidjećemo dosta toga drugog.
Izložba “Retrospektiva” prikazaće cijeli moj život i 50 godina stvaralaštva. Biće tu pejzaža, cvijeća, klasičnog baleta ali i dalje djevojaka, djevojaka,djevojaka. One me inspirišu, njihova čistota, nevinost, prozračnost, nježnost.
Da li ste se bojali da će erotičnost nagog tijela koju želite da prikažete neki prepoznati kao pornografiju ?
Nagost na fotografijama je dugo bila tabu tema ali ovdje nema pornografije, nema ničeg vulgarnog , eksplicitnog. Sve je skladno, prozračno i umjetnički doživljeno i upravo po tom pristupu ženskom tijelu sam ja i prepoznat u svijetu fotografije.
U našoj zemlji ste od početka ljeta gdje radite na pripremi Monografije o Crnoj Gori. Kako ste doživjeli Boku, kako Vam se dopada Tivat ?
U Tivta sam došao iz St. Tropea i grad mi se odmah dopao. More, divno vrijeme, lijepo mjesto, i zaista sam srećan što sam ovdje. Od svih mjesta koje sam obišao, najviše sam impresioniran Kotorom, koji je 200 godina bio pod Venecijom a ja sam inače živio u Veneciji pa se u Starom gradu osjećam kao kod kuće. Kotor ima predivnu arhitekturu i detaljno sam ga obišao i uživao u njegovim ljepotama. Ostaje mi da u nastavku mog boravka u Crnoj Gori obidjem i njen kontinentalni, sjeverni dio.
