Na slikama akademskog slikara Ljubana Popadića, uz želju za očuvanjem i oživljavanjem Boke na jedna poseban način, preovladava prošlo vrijeme. “To je moto, koji prati moje stvaralaštvo od početka pa do danas jer je vezan za starine koje nas okružuju i koje želim da naglasim sa estetske strane nastojeći da dočaram tu ljepotu želeći da sačuvam to najljepše o čemu svjedoče brojni posjetioci i turisti koji dolaze u Boku i uživaju u njenim ljepotama”, kazao je akademski slikar Ljuban Popadić gostujući u Radio Suncobranu Radio Tivta pred sutrašnje otavranje izložbe u galerijskom prostoru ljetnjikovca “Buća”.
Izložbu, koja će biti otvorena do polovine avgusta, čini petanestak radova – ulja na platnu, rađenih posljednih godina i tematski vezanih za Boku, pejzaž, sve ono što ga, kako kaže, okružuje. To je njegova peta samostalna izložba u Tivtu, koju će otvoriti književnik i književni kritičar Vuk Krnjević.
Boka je jedna od najljepših oaza gdje možete vidjeti istoriju, stare kamene kuće u današnjem vremenu koje je preplavila gradnja. I većina mojih slika je u slavu te bokeške ljepote na kojima se pojavljuje Gospa od škrpjela, Perast, dobrotske palate, stari grad Kotor, ribarska mjesta Bjelila, Kakrc, Stoliv, mandraći”, objasnio je Popadić navodeći da će se među slikama naći i jedna koja nije vezana za Boku nego Hilandar i Svetu Goru gdje u maju odrđana likovna kolonija čiji je Popadićč bio učesnik. “Radove koje smo tamo radili ostavili smo za obnovu Hilnadara, a sliku za ovu izložbu sam uradio na osnovu onoga što sam doživio i ponio u duhovnom smislu, kazao je Popadić.
Da bi slikasrtvo, kaže, oplemenio duhovnošću sve to oslikava u kombinaciji sa nekom nostalgijom, sjetom. I u svemu tome ima pomalo melanholije. “Na većini mojih slika prevladava melanholija, ali ne u negativnom smislu nego melanholija koja daje duši odmora, da ima vremena i da uživa u toj ljepoti”.
Na nejgovim radovima preovlada modra, plava, oker, boja starog zlata, boja rđe koje donose miris mediterana. “Slikar kad radi ima vizuelnu senzaciju onoga što slika i uglavnom je to intiuitivno i vjerovatno dok slikam nesvjesno slikam tim bojama koje tjeraju da se osjeti atmosfera, miris…, a kažu, posebno ono što je blisko sa realizmom, ukoliko ne zamiriše ili se ne osjeti ukus voća koje je naslikano , onda i nije dobra slika, a isto tako ako se ne osjeti atmosfera pejzaža, to nije dobar pejzaž”, istakao je Popadić govorećio o svojoj poetici.
