Gostujući u današnjem Radio suncobranu mlade rukometašice Nataša Popović i Jovana Nikolić izrazile su zadovoljstvo igranjem u Ženskom rukometnom klubu „Tivat”, kao i proteklom sezonom. Nataša je u klubu već tri godine, a u prošloj sezoni bila je najbolji strijelac ekipe, što joj itekako godi. „Zadovoljna sam, jer se trudim da uspijem u rukometu i da se pokažem što bolje na utakmicama, kako bi me neko primijetio. Trudim se za svoj klub, jako mi je stalo, jer se direktor Predrag – Peđa Usanović veoma trudi oko nas, da nam bude što bolje, iako smo u lošim finansijskim uslovima. Igrale smo ligu i veoma smo zadovoljne, s obzirom na to da nismo imale trenera, uradile smo to najbolje što smo mogle!”
I Nataša i Jovana su 2000. godište, još nisu napunile 15, ali se već trude da žive zdravo i da, pored bavljenja sportom vode računa i o ishrani, smatrajući da tome duguju i lijep izgled. Jovana je u rukometnoj priči nešto više od godinu dana i smatra da još dosta treba da nauči: „Svi smo se trudili, iako smo u jako teškim uslovima, Peđa nam je na svakom treningu pomagao, on je bio i trener i najviše želimo njemu da zahvalimo. Inače, što se izgleda tiče, ja mislim da je bavljenje sportom tome najviše doprinelo, pored prirode, naravno, ali da nema sporta, sigurno da ne bismo imale ovakvu liniju, držanje… Kada je o ishrani riječ, uzimamo pomalo od svega, ali smo potpuno izbacile gazirana pića. Slatkiše jedemo umjereno, a malo nam ipak treba, zbog energije.”
Sada su rukometašice na odmoru, a vrijeme najradije provode u Vrijesu, gdje obije žive i gdje imaju puno prijatelja, sa kojima se uvijek napravi neka dobra zabava.
Direktor kluba sa radošću govori o članicama:“Što se tiče njihove igre, ja sam zadovoljan! Samim tim što smo odigrali ligu, ja sam zadovoljan i to je za nas uspijeh. Nisam zadovoljan terminima, koji se ponavljaju već godinama u Sportskoj dvorani na Župi, a to je 2 sata poslije podne. Djevojčice su do 1 i po u školi, trče kući da se presvuku, ne mogu adekvatno ni da ručaju, a bolje je i da ne jedu prije treninga, nego da trče punih stomaka. I to je sve uticalo na njihov uspijeh. Tu treniraju i rukometaši- kadeti, rukometaši „Partizana”, seniori, košarkaši „Teoda”, pa neke druge ekipe, koje dolaze ovdje na pripreme, pa rekreativci… Mi smo došli u situaciju da imamo termin, a ustvari ga nemamo. Zanimljivo je da mi uvijek dođemo među prvima da rezervišemo termin, to se napravi, onda dođu ostali, pa neko ima prioritet, neko nema i onda se usklađuju termini, pa mi dobijemo neadekvatan termin. Ako se to već ponovilo nekoliko puta, nije fer da uvijek mi dobijemo loš termin, zašto nekad i mi ne dobijemo lijepi termin između 3 i 4 sata, ili kasnije, uglavnom da nije u 2 sata, kada je vrijeme ručka i kad moraju da trče iz škole da bi stigle. To utiče i na rezultat, a inače smo bili u teškoj grupi, sa „Devetkom”, sa „Zetom”, te sa ekipom „Prvi as” iz Bara, gdje su djevojke veoma visoke i krupne. Probaću da razgovaram sa direktorom hale i sa predstavnicima opštine da tu nešto uradimo! Ja moram da pohvalim naše djevojke, koje su izgarale i ostavljale srce na parketu. Sada tražimo novog trenera i kad to dođe na svoje, trebalo bi da bude još bolje, naravno uz regulisanje ovih termina! Moram da pohvalim ljude, koji rade u dvorani, jer su zaista jako korektni i izlaze nam u susret. Imali smo jako dobrog trenera Miljana Markovića, ali on nije više u Crnoj Gori. Poslije njega nam je pomogao Mane Roganović, radio je jedno vrijeme, ali nije ostao koliko je trebalo. Mi imamo 17 igračica na spisku, na treninge dolazi od 12-15, ali imamo zaista talenata. Mlada Anđela Tomašević ima puno potencijala,samo sa njom treba adekvatno raditi, a ima ih još. I Jovanina mlađa sestra, Anđela Nikolić, koja je 2003. godište je izuzetno talentovana, igrala je s njima, iako je mlađa i pokazala se kao jako dobra.”
Klub uglavnom dobija sredstva za rad od opštine, ali to im nije dovoljno za rad.
„Imali smo sponzora prije dvije godine, od tada ga teško nalazimo, mada smo imali neke dogovore, ali još bez rezultata. Sredstva koja dobijamo od opštine su jako mala, tako da nam je vrlo teško da ostvarimo svoje planove. Htjeli smo da Tivat dobije jednu jaku žensku rukometnu ekipu, koja će se takmičiti u drugoj ligi, ali ona iziskuje mnogo više sredstava, nego što mi dobijamo. Naš budžet je od dvije do tri hiljade, što ni blizu nije dovoljno i nadam se da će se tu nešto promijeniti, razgovaraćemo sa ljudima iz opštine, jer mi postojimo od 2001, a zaista nam je bila velika želja da dođemo do te druge lige i da stvorimo jedan seniorski tim.”
U međuvremenu, dok ne postignu bolji dogovor i više sredstava, ŽRK Tivat i dalje će vrijedno raditi i igrati za nove pobjede, u pionirskoj ligi, turnirima i u prijateljskim utakmicama.
Djevojčice, koje su zainteresovane da igraju u klubu, mogu se javiti na broj telefona 068 329 935, a upis zvanično počinje u septembru.
