U galeriji “Buća” sinoć je otvorena izložba fotografija tivatske slikarke Tanje Matković i Antona Markovića. Izložbu je na zanimljiv način, čitajuči odlomak iz svoje knjige, otvorio dr Danilo Vojvodić. U izjavi za naš radio Tanja Matković kaže da je tema njenih fotografija čekanje.
“Izabrala sam na kraju sebe kao model, jer kad covjek radi takav projekat onda mu saradnja sa drugim ljudima bude sumnjičava. Treba nekome opisati što ti želiš da dočaraš tom fotografijom, a nisam mogla odlučiti ko bi mogao da bude drugi model, možda iz samoljublja, tako sam na kraju izabrala sebe da budem protagonistkinja priče. Tema fotografija je čekanje, u suštini koja je nepromjenjena i sve te emocije koje se rađaju dok nekoga čekate, ako je ta ljubav zaista prava. Dok čekate onog koji se neće vratiti nikada, onog koji je obećao da će se nekada vratiti, čekati u današnjem užurbanom vremenu kad svi tražimo neku srodnu dušu često se razočaramo, ali emocija je uvijek ista, bez obzira na vrijeme u koje živimo. To bi bila poruka izložbe. To je miks mojih iskustava, onoga što vidim u svakodnevnom životu područja u kojem živim, jer kod nas je čekanje maltene tradicija. Imamo žene pomoraca, žene ljudi koji su otišli na dalek put.
Nije isto raditi 24 slike i isto toliko fotografija, veliki trud je i na jednom i na drugom, ali fotografija je medij u kojem sam mogla brže da se izrazim. Fotografije su štampane na platnu, pa sam uspjela na taj način povezati platno i fotografiju. Kostime sam radila sama, a ostvarila sam saradnju sa Antonom Markovićem koji je radio fotografiju na izložbi i to je bila najveća pomoć koju mi je neko mogao dati. Za svaku priču sam birala posebne lokalitete. Tako je, primjera radi, priča „Zavjet o ženi pomorca” nastala na otvorenom moru, na Arzi, jer to predstavlja pučinu i beskraj. Sama priča je određivala ambijent po asocijaciji” – ističe Tanja Matković.
