Sa akademskom slikarkom, Vesnom Sušić, čija je izložba aktuelna u galeriji ljetnjikovca Buća, razgovarali smo o tematskim odredjenjima, slobodi izbora, slikarskom buntu, komunikativnosti umjetničkih djela…
Mada stručnjaci pominju poetski realizam, Vaša umjetnost se teško može podvesti pod odredjeni pravac. Da li Vam to nepristajanje na ukalupljivanje kreativne energije, daje veću slobodu i zamahe ?
– Ono što ja stvaram je prosto slikanje i mislim da svi umjetnici, kolege koji ozbiljno pristupaju svom radu, ne vole baš ta odredjenja. Mene je figuracija pronašla i nisam htjela da svejesno i namjerno odlazim od nje.
Ne mogu da svoju energiju savladavam i sabijam, jednostavno moram da slikam. Po prirodi sam energična i takvi su mi potezi i sav moj rad. A sa druge strane, vidi se i ta moja ženska, lirična strana, koja čini mi se dolazi sa godinama i sa sazrijevanjem. Kao mladja sam nju ranije sakrivala, nisam htjela da je pustim iz sebe, nisam željela da se otvorim, a sada sebi dajem oduška. Ne bježim ni od apstraktnih momenata, jer je umjetnost široka i važno je naći dobro likovno rješenje, da je likovno, estetsko. S obzirom da je ovo štafelajsko slikarstvo, treba slijediti svoje unutrašnje biće.
Kako je nastala ova postavka i zašto je niste htjeli nasloviti ?
– Prosto ne volim da se eksplicitno tematski odredjujem jer želim da sebi dozvolim slobodu, da jednostavno samo slikam i stvaram. Radovi izloženi u Tivtu predstavljaju sve ono što sam preživljavala u posljednje vrijeme, sve ono što me je motivisalo da radim i da to izbacujem iz sebe. Oni koji dobro poznaju moje slikarstvo mogu vidjeti u ovoj postavci promjene, novine, neku evoluciju u radu. Od figuracije, moj izraz ide dalje.
Kako Vas je pronašla ova tematika i koji je to dio Vaše intime poželio da se osvjetli i izadje u javnost ?
– Tako je, nisam ja pronašla tematiku za ovu izložbu, već ona mene. Namjerno nisam kolekciju nekako nazvala baš zato da ne bi morala da stalno slijedim taj naziv. Život umjetnicima stalno nameće nove teme, kao i načine obrade forme. Tako je i kod mene. Ja sam inače vrlo buntovno biće u životu, a sa godinama taj bunt se više izražava kroz slikanje, na moj poseban način, intimno glasno sa prizvukom osvajanja slobode. Moje lične, kao umjetnika ali i kao ljudske slobode i to oko onoga što nas dira, što ne možemo da promjenimo. U umjetnosti, ja mogu da mijenjam i boju i formu i pokret i to je ta moja intima koja je ispunjavala vrijeme nastajanja ovih slika.
Topao kolorit i jesenji tonovi donose nam neku tugu i melanhonliju ali u isto vrijeme i optimizam.
– Ja sam u suštini zaista vedra osoba i trudim se da na sve gledam optimističnije, čak i na probleme i brige. Jer znate ono, kakve su vam misli, takav vam je i život. Ne slažem se sa mišljenjima da umjetnik da bi stvarao, mora biti pokrenut nekom tugom i nekim bolom. Pa Velaskez, kao i brojni drugi velikani umjetnosti, nije bio duboko i intimno nesrećan čovjek, a dao je svijetu ta kolosalna djela.
Koje je značenje “umnožavanja” nekih likova na Vašem platnu kroz tri forme, tri ugla, tri pozicije ?
– Ponavljanja zapravo govore o promjenama kako u svijetu oko nas, tako i u onim na ličnom planu. Svi smo mi u stalnim procesima i mijenjanjima, pa je i ovo likovno razmišljanje na tu temu.
Vaši likovi su nekako otvoreni za komunikaciju i za , kako se čulo na otvaranju, “nijemi dijalog”. Da li se to lako postiže ?
– Uvjek se trudim da moji radovi budu razumljivi i ne shvatam potrebu nekih umjetnika da budu “autistični”, bez želje za otvorenošću, za lakšim tumačenjem njihovih poruka. Možda je tu prevagnuo onaj komercijalni momenat, da se zagonetno možda bolje prodaje. Ako ste iskreni u onome što radite, dijalog sa publikom mora da se uspostavi. Ne želim da se udvaram publici, ali se trudim da ono što stvaram bude čitljivo, prepoznato emocijama. Umjetnost se ne doživljava intelektom, već emocijama.
Da li Vam izbor tehnike slikanja to olakšava ?
– Svi mi učimo od velikih, starih majstora, a imala sam i dobre profesore. Svako od nas ima svoj rukopis, svoj pečat. Ja nisam birala sama tehniku kojom radim , ona je izabrala mene, a došla je nakon predanog i vrijednog rada. Podslikavam radove lazurno, negdje je više paste, negdje puno čvrstih i jakih premaza, negdje kratkih negdje dugih poteza. Kako osjetim u trenutku , tako i radim. Ne želim nikakva ukalupljivanja ni u motovima ni u tehnikama. Slijedim sebe.
