Komedija „Lista za ljubav” po istoimenom tekstu kanadskog dramskog pisca Norma Fostera, u prevodu Ane Savjak odigrana je sinoć u Atrijumu ljetnikovca Buća. Troje mladih glumaca ispričalo je priču o traženju savršenstva, odnosno ansambl NVO „ Teatar mladih” u sastavu Dragana Dabović -Daca, Branko Ilić i Goran Slavić.
Slavić je za Hroniku Purgatorija rekao:”Postoji savršena žena ako smo mi sposobni da se prilagodimo i sami da napravimo iluziju te savršene žene. Devedeset posto je prilagođavanje jedno drugom. Ukoliko čovjek uspe da sebe promijeni i prilagodi, utoliko će više vjerovati da je našao savršenu ženu. To je život! A da mi to sami kreiramo, kao što to radimo u ovoj predstavi, mislim da ne postoji, kao što smo ovom predstavom i rekli. Znači savršenstvo ne postoji. Naše savršenstvo se nalazi u nama samima, koliko smo u stanju da to vidimo kod drugih i da prihvatimo mane i vrline. To je moje viđenje! A humor je jako bitna stvar. Mi to potenciramo kroz ovaj komad.”
Na pitanje može li se živjeti od glume, on kaže da je to sastavljanje kraja s krajem:”To je kopanje, traganje, moraš biti stalno u kontaktu s ljudima, komunicirati…Ja nemam stalnu platu, imam je,a kao da je nemam, a i to mi znači, ali je to malo da bi čovjek koji ima ženu i dijete mogao da živi i da priušti porodici sve što treba. Hvala bogu, naš profesor Boro Stjepanović nas je naučio da moramo da kopamo i da budemo vječito u potrazi za poslom. Daca i ja imamo školicu glume u Herceg Novom, koja funkcioniše več dvije godine. Tu možemo da izvučemo jednu finu platu, koja s ovom može da zaokruži jedan normalan mjesečni honorar, da bismo supruga i ja mogli zajedno da izguramo mjesec.”
Za Školu glume sponzorstvo je dala opština Herceg Novi, a časovi se održavaju u O.Š. “Dašo Pavičić”, u centru grada. Goran Slavić pozvao je i djecu iz Tivta da se, ako žele, učlane:”Biće na Facebook-u objavljeno na našoj stranici
https://www.facebook.com/skolaglumehn, a ako su djeca zainteresovana, mogu da dolaze subotom i nedjeljom. Obnavljamo scenu, pravimo dječju scenu. Djeca će moći da igraju sa nama i učićemo ih kako može da se živi od glume, sve od početnih koraka. Kad prvi put stanemo na scenu, učimo da hodamo, da razmišljamo, da radimo radnju, da pričamo priču. Učimo djecu da budu sposobna, da razvijaju motoriku. Dosta njih iz treće grupe –to je za godinu, dvije – ima predispozicije da upiše glumu i mislim da će je i upisati,a to je veliki pokazatelj koliko smo radili sa njima. Volio bih to, jer ovo je jedan divan posao. Niste stalno u kancelariji, u pokretu ste, a to je mnogo bolje. Kad bih mogao da biram, opet bih izabrao ovaj posao! U školici ćemo formirati u septembru nove grupe, a u oktobru startujemo sa novim i radimo predstave…Ne znam, možda se za godinu, dvije, tri proširimo i dalje, pa u saradnji sa Centrom za kulturu počnemo da radimo i u Tivtu.”
