Veoma interesantno muzičko poetsko veče priredili su sinoć u atrijumu ljetnjikovca Buća Žana Gardašević Bulatović, Nikola Vasiljević i Milutin Radonjić. Za Radio Tivat Nikola Vasiljević kaže da smo se danas pogubili u materijalnom i da nam nedostaje ljubav i poezija.
„Ja i Žana se znamo odavno, kolege smo sa klase. Ja sam jedno vrijeme bio van Crne Gore, dosta sam radio u Beogradu. Vratio sam se prije par godina. Uvijek sam imao ideju da radim nešto ovog tipa. Poezija je suština osjećanja i nekog odnosa između dvoje ljudi. Ali, slabo se radi, ili nedovoljno. Nemamo čak ni publiku za tako nešto. Htjeli smo da napravimo nešto što nije klasično. Ovo je dijaloški odnos između nas dvoje na sceni, a sve ide kroz poeziju. Vito Nikolić-Desanka Maksimović – sve se lijepo uklopilo u jednu priču. Sve njih veže jedno isto – osjećanje ljubavi koje se razvija od početka, od zaljubljenosti, do prevare, gorčine, kafane, ljubomore. Tako smo napravili jedan cjeloviti krug od početka do kraja. Na kraju je Jesenjin. Čovjek sam, bez ljubavi šta je? Samo čeka crnog čovjeka da mu pokuca na vrata.
Mnogo smo se danas pogubili u materijalnom. Nedostaje nam ljubav. I empatija. Materijalno ne može nadomjestiti prazninu, niti kupiti ljubav. Ako čovjek nema tvrdo uho poezija mu može u tome pomoći. Ako ima tvrdo uho onda treba neka agresivnija sredstva koristiti za to” – kaže NIkola Vasiljević
