Tivatski umjetnik, Ivan Knežević, čija su djela izložena u galeriji Buća na dva nivoa, kaže da nije odavno izlagao, zadnjih 10 godina, jer mu je uglavno važnije da radi i stvara a malo se bavi planiranjem prezentacija i izlaganja. Nova postavka u Tivtu je likovnoj publici otkrila raznolikost njegovog izražavanja:
” Iskreno, ne volim postavke koje su u istom maniru, pa kad vidite jedan rad ne morate da razgledate ostale jer je sve očekivano i poznato. Zato sam odlučio da ova moja postavka bude drugačija pa sam izložio i platna i crteže, različite teme, motive, tehnike, umjetničke pristupe.
Svakom motivu prilazim na poseban, moj način. Ako je to pejzaž, onda moram dobro da ga upoznam, da hodam kroz njega, da ga posmatram, da se borim sa njim, da ga “kosim”, čistim bojama, tako da on na kraju bude prepoznatljiv, sa mojim rukopisom. Ako pak radim crteže, onda sam potpuno u mom svijetu gdje više razmišljam o ljudima njihovim sudbinama, problemima i teškoćama, zalazim u njihove duše, postavljam ih u grupu ljudi u drugačiji pejzaž i okolnosti. Kada crtež završim,volim kasnije da ga danima posmatram i onda svaki put vidim u njemu nešto novo i dobijem neki drugi ugao tumačenja. Odkad se dublje bavim djelima Hegela, Frojda, Froma, i mnogih starih grčkih mislilaca, više sam u svom svijetu, okrenut sebi, svojim razmišljanjima i analizama. Medjutim nije umjetnost samo u stalnoj prepoznatljivosti izraza, već i u uplovljavanju u neke drugačije vizije.
Crtež je tehnika koja me je nekad zaista oduševljavala, više sam volio olovku nego automobile. I ulje je zahvalna tehnika. Kao i akvarel, ali malo sam ga radio jer ranije nije bilo materijala i pribora za bavljenje njime.
Još kao mali sam osjećao gorčinu i tugu kada ljudi svoje prodaju stare predmete, svoj život u malom, a danas to osjećam prema pejzažima koji nestaju rušenjem stare arhitekture i zatrpavanjem urbanih i modernih gradjevina, jer jednog dana nećemo znati kako smo živjeli. Volim tradicionalne vrijednosti i drago mi je što imam nekoliko slika iz mog sela Pobrdja, gdje sam likovno obradio pejzaže i osobe kojih više nema, pa sam ih tako sačuvao od zaborava.”
