Ovih, još uvijek vrelih dana, sreli smo u Podgorici trojicu studenata iz Praga, sa kojima smo putovali zajedno ka primorju. Česi Jan, Filip i Robert žurili su da upoznaju što više ljudi i prirodnih ljepota Crne Gore prije povratka kući, osjećajući bliskost sa srodnim slovenskim narodima. Jan nam govori da studira političke nauke i organizuje neke kulturne događaje u češkoj prijestonici . Filip je diplomirao na Čarls univerzitetu u Pragu i upisao master studije na političkim naukama, a Robert kaže, koristeći naše riječi:”Ja takođe dolazim iz Češke Republike, a studiram, kako vi kažete u Crnoj Gori, Pedagoški fakultet, jer želim u budućnosti da budem učitelj.”
Jan ističe da im je drugi dan u našoj zemlji, gdje su stigli vozom iz Srbije:”Iskreno, priroda je nevjerovatna, a o tome smo dosta čuli, pa smo zato ovdje. Krenuli smo ka moru, koje nemamo kod nas. Svake godine radujemo se odlasku na more, a ovaj put pošli smo ka jugu i istoku da upoznamo ljude sa Balkana, jer smo ista porodica –Sloveni.”
Filip nam takođe prenosi dobre utiske: “Posebno mi je drago što sam bio u prilici da upoznam glavni grad Crne Gore, Podgoricu. Proveli smo lijepu noć napolju i probali lokalno pivo., što nas je veoma zanimalo. Meni se dopalo, ali nema pjenu kao češko. Svejedno mislim da je dobro!” (Još kad bi bilo kao nekad, oteo nam se uzdah!)
Robert se takođe radovao moru: “Nemamo ga u Češkoj, pa naši ljudi vole da posjećuju primorske zemlje. I ja bih rekao da je Crna Gora lijepa zemlja. Volim da putujem u pravcu juga! Ovdje sam prvi put i sigurno ću ponovo doći! Sad planiramo da vidimo Budvu, Tivat, Kotor, a možda i Sutomore, otvoreni su nam planovi.”
Poželevši im prijatan boravak na našem primorju,dokle god da ih putevi I valovi ponesu, dobili smo poziv u Češku na pivo: “Mi smo nacija od piva, morate doći kod nas u Prag.”
Ostali smo da maštamo, zamišljajući susret sa Kafkinim gradom. Ali, to je već neka druga priča, koju će možda donijeti maturanti sa ekskurzije.
