Matica Boke i Centar za kulturu Tivat organizovali su promociju luksuzne monografije “Tivatski slikari” o kojoj su govorili članovi autorskog tima: Željko Komnenović, Vesna Barbić, Mirko Kovačević i Neven Staničić.
U luksuznoj monografiji na 260 strana, na crnogorskom, engleskom i ruskom jeziku su biografije, kritički osvrti i reprodukcije slika Anta Peana, Miljenka Sindika, Ivana Kneževića, Ljubomira Popadića, Momčila Macanovića, Ivice Aranđusa, Borisa Dragojevića, Zorana Krute, Hane Mirkov, Borisa Papovića, Milice Rajčević, Andree Ivande Rocheaux, Vladimira Jovićevića, Tanje Matković, Dragana Peričića, Boža Prodanovića, Milanke Sredanović, Rade Ivanković, Vasa Stanjevića i Zorana Mujbegovića.
“Pokušali smo da na jednom mjestu objedinimo sve o tivatskoj likovnoj sceni i nadamo se da smo u tome uspjeli. Pravi junaci ove priče su tivatski slikari.Naša ideja je bila da pravimo monografiju o onim slikarima koji prave tivatsku likovnu scenu i žive u Tivtu. Ovo je naše čitanje jednog fenomena. Publika će ocijeniti da li smo imali dobar kriterijum. Tivat je imao šta da pokaže i prikaže i na ovom planu. Mi smo napravili i jedan iskorak jer smo u monografiju uključili i najmlađe slikare. Ubjeđeni smo da će se o njima tek knjige pisati. Ovo je originalni tivatski proizvod. Autorski tim je iz Tivta i to, slučajno ili ne, sve profesori književnosti.Ponosni smo i na to što je vladala jedna pozitivna energija kod svih učesnika. I tivatski slikari su sami učestvovali u izradi monografije. Teško da bi Matica Boke uspjela da nije imala pomoć Opštine Tivat, Porto Montenegra, Luštice Bay Centra za kulturu. Takođe mnogo su nam pomogli Novica Zečević, grafički dizajner iz hercegnovskog Biro konta i Vlade Bojović iz firme Lutreks iz Podgorice. Knjiga je štampana u štampariji Široki brijeg i sada je predajemo sudu javnosti. Ona nastavlja svoj put i svoj život. Nadamo se da će monografija imati dug život i da će se pojaviti i nova koja će ovu nadmašiti. Ko zna možda ćemo je i mi pisati”: – rekao je Željko Komnenović.
“Tivatski slikari su odavno zadužili tivatsku sredinu i najmanje što smo mogli uraditi je da pomognemo u izradi ove monografije. Ako govorimo o ženi i slikarstvu logično je da bi to mogli biti portereti aktovi si slično. Međutim, oni kod tivatskih slikara nisu česti. Sva ta ženska tijela na slikama ili su hladni top modeli sa demonizovanom ili ironičnom ljepotom ili tek oživjel oholi kipovi ili prosto groteske. Izuzetak su portreti starijih žena koje odišu pijetetom autora. Kad je riječ o slikarkama u monograifji tu su Radmila Ivanković i Milanka Sredanović koje su dolaskom u Tivat prigrili mediteranske motive. Ostavile su dubok trag kao da su ovdje rođene. Raduje činjenica da u Tivtu stvara nekoliko slikarki mlađe generacije a monografijom su obuhvaćene četiri slikarke: Milica Rajčević, Andrijana Ivanda Rošo,Tanja Matković i Hana Mirkov” – istakla je Vesna Barbić.
“Kad smo počeli da skupljamo material ustanovili smo da je likovna scena Tivta mnogo bogatija nego što smo mislili. Pokazalo se da postoje i skriveni djelovi opusa slikara, a skriveni su bili jer su i sami slikari bili bez želje za nekim marketingom. Pa. smo monogarfiju pripremili i na engleskom i na ruskom jeziku. Ova monografija nije sveobuhvatna. Nedostaje nekoliko imena, ali zbog kratkoće vremena nismo mogli sve da ih uključimo.I sami slikari su pomalo lenji. Ja sam cjepidlaka ii volio bih da su neke sitnice dotjerane do kraja. Bez obzira na to mislim da je knjigaa jako dobro ispala. Ja sigurno ne bih učestvovao u projektu iz lokalpartiotskih razloga. Da ne mislim da ovdje postoji veliki umjetnički kvalitet ne bih ni učestvovao. Posebno bih izvodio slikara Antona Peana koji je mnogo bolji slikar nego što se o njemu mislilo” – rekao je Mirko Kovačević.
“Ova monografija je kamen temeljac nečega što je Tivtu nedostajalo. Inače, mi u Tivtu slabo zapisujemo. Projekat Matice Boke je vrijedan pažnje i pohvale. Nadam se da će bit i novih monografija, možda o ženama, o onim koji su radili akvarele i slično. Tivat je specifičan po likovnoj sceni. Mnogo prije slike Tivćani su se sreli sa muzikom, tenisom, fudbalom, pozorištem. Tek na kraju javili su se tivatski slikari. 1976. je bio prvi tivatski likovni salon. Prvi školovani slikari bili su Anton Pean i Miljenko Sindik. Interesantno je da u tom periodu pravi intelektualni potencijal Tivta na neki način bio u toj likovnoj sceni. Miljenko Sindik je recimo pisao na više tema. Možda tada i nije bio shvaćen.
Likovna scena Tivta danas je postala jedna od značajnijih. Danas u Tivtu ima pet velikih galerija koje rade svoj posao.Tri su samo u Porto Montenegru. Očekujemo da će se ova monografija ogovarati, da će se skupiti novi autorski tim koji će napraviti bolju i sretni smo što smo prvi i što likujemo nad svojim uspjehom” – rekao je Neven Staničić.
Naredna promocija monografije održaće se 15. septembra u kompleksu Luštica Bay
