U izdanju medjunarodnog (regionalnog) naučno stručnog časopisa “Medijska kultura” u ediciji Teorija medija izašla je zbirka tekstova Prof.dr Ratka Božovića – PARADOKSI MEDIJSKE SLOBODE
U njima je oblikovana paradigma vizuelne kulture. Autor je analizirao kako su nove tehnologije odigrale presudnu ulogu ne samo u napuštanju tradicionalne kulture nego i u stvaranju njene nasljednice – medijske kulture. Tehničke mogućnosti širenja simboličkih sadržaja prate tendencije obezličene masovnosti. Industrija svijesti nameće homogenizovanu, uprošćenu i lažnu sliku svijeta uvijek kad izbjegava zbiljski susret i sa slobodom i sa istinom i sa ljepotom. Što je najgore, nove tehnologije (masovni mediji, mobilni, internet i društvene mreže) mogu djelovati i kao sporna forma komunikacije naročito u onim društvima u kojima se osjeća nedostatak obrazovanja i kritičkog mišljenja.
Pokazao je kako je opsesivno vezivanje za sadržaje novih tehnologija dovelo do zamjene stvarnosti za „stvarnost” iz mreže, za parastvarnost.
U ovom spisu, Ratko Božović dokazuje da značaj medija u pacifikovanju destruktivnih konflikata u političkoj zajednici ne može ničim drugim biti nadomješten. Međutim, mediji koji se nijesu oslobodili autoritarne političke kulture i podaničkog mentaliteta udaljeni su od ideala tolerancije, nenasilja, suživota i građanskih prava. Kultivisani, visoko obrazovani i senzibilni novinari, koji znaju da koriste i nova saznanja i nove tehnologije, mogu postati važna snaga društvenih promjena pod uslovom da je osvoje profesionalnom hrabrošću i profesionalnim umijećem. Stoga i slijedi zaključak da bez temeljne rekonstrukcije medijske sfere nema ništa od moderne i demokratske komunikacije. Nema ništa ni od kritičke medijske pismenosti. A nulta tačka na kojoj su se danas našli javnost i mediji već je dijagnoza. A za ostvarivanje identiteta medija i dalje su najprikladnije trajne vrijednosti kao što su istina, sloboda, pravda, dobro, ljepota, ljubav i solidarnost. Svakako, za sve to je neophodan socijalno-istorijski kontekst ali i strategija kako se do njega stiže. Slobodni mediji bi tada branili kritičko mišljenje i dokazali neodrživost vladajućeg javnog mnjenja.
