LASTVA (Lastua)
U srednjem vijeku naziv Lastva odnosio se na današnju Gornju Lastvu. Plodna nizina s bujnom vegetacijom uz more nije bila naseljena, a u dokumentima je nalazimo pod nazivom Tivat. Bila je feudalni posjed opatije sv. Jurja i drugih kotorskih crkava i samostana – samostana Gospe od Anđela, samostana sv. Josipa, crkve Sv. Duha, crkve sv. Tripuna, mjesne crkve sv. Roka itd.). U srednjem vijeku su crkveni posjedi u Lastvi prešli u trajni najam kotorskim vlastelinskim obiteljima i bogatim Bokeljima ( Dobroćanima,Prčanjanima, Peraštanima). Kada je plemstvo tijekom XIX. stoljeća počelo polagano nestajati s prostora Lastve, bilo biološki ili iseljavanjem, stanovništvo iz gornjega sela se počelo naseljavati uz obalu, te je zatim taj pitomi i plodni kraj u arhivskim spisima bio označen kao Lastua Inferiore. Lastva, Donja i Gornja, (Lastua Superiore), zaslužuju posebna arhivska istraživanja, pa ovom prigodom neće biti cjelovito opisana. O tim će naseljima ipak biti riječi, ali u slučaju kad se arhivski spisi odnose na Tivat s pravim značenjem odredišta ,,Donja Lastva”.
PASIGLAV (Passiglaua)
Pasiglav je u srednjem vijeku bilo naselje na visoravni istočno od Gornje Lastve, ispod vrha Sv. Ilije. Oko prastare seoske crkve sv. Nikole sačuvani su tragovi groblja. U XVII. stoljeću ta crkva više nije postojala. Međutim, katastar iz 1838. godine još ima ucrtanu crkvu sv. Nikole kojoj sredinom XX. stoljeća nije bilo traga. Turci su upadali u sela na Vrmcu, uništavali ih i palili. Vjerojatno je i Pasiglav, koji je bio dosta naseljen, nastradao od turske ruke. Godine 1624. stradala je crkva sv. Vida u Gornjoj Lastvi, 1657. odine opljačkani su Bogdašići, Lastva i Lepetane, a 1662. godine je porušen oltar u crkvi sv. Lovrijenca.
Anita Mažibradić “Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara”, Donja Lastva 2015.
(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)
