Boravak u Peci članovi uprave Teoda iskoristili su da jutros posjete Pecku patrijarsiju i manastir Visoki Decani, srpske svetinje koje su pod zastitom UNESKOA.
Do Pecke patrijarsije dosli smo pjesice, pola sata od hotela. Na prijavnici se legitimisemo i ostavljamo jedan pasos za sve.Procedura je brza. I kako zakoracismo istorija se sruci na nas. Čujemo objasnjenje da je Pecka patrijarsija postojala od 1346. do 1463. I ponovo od 1557. do 1766. godine. Monahinje i nisu previše ljubazne. I sami vidimo da se manastirski kompleks sastoji od cetiri crkve. Obilazimo crkve i pitamo se: šta li se sve ovdje desavalo kroz vjekove? Kakve su se samo vazne odluke donosile? Kakvi samo usponi i padovi, odusevljenja i razocarenja.
Odlazimo ushiceni i prvim taksijem putujemo za Decane koje je udaljeno petnaestak kilometara. Manastir Visoki Decani, zaduzbina kralja Stefana i cara Dusana, ostavlja još jači utisak. Sve freske su originalne. Sacuvane su još od 1350. godine. Ljubazni protojerej Petar Rojević nam objasnjava da je glavni neimar bio nas komsija Vito Kotoranin. Svod je visok 25 metara, otud Visoki Decani. Domaćin nas ljubazno nudi manastirskom rakijom i sokom. Uzvracamo pjesmom Molitva koju smo zapisali u knjizi utisaka.
Tu je i monah sa sokolom na ramenu. Fotografišemo se za uspomenu. Nemamo puno vremena. Moramo nazad za Pec. Ljubazni austrijski oficir nam vraca pasos. pricamo o fudbalu i dobroj austrijskoj reprezentaciji. Oni cuvaju manastir. Problema nema, ali za svaki slučaj su tu. Odlazimo u tisini. Vjerovatno smjerniji nego sto smo bili. Kosarka je trenutno u drugom planu. O njoj ćemo razmisljati veceras. Danas su nas pohodili vjekovi. I istorija koja bi trebalo da bude uciteljica života. No loše djake i ponavljace teško je nauciti plemenitosti. Na srecu, mnogo je vise dobrih djaka. Inače, covjecanstvo ne bi ni islo napred. A medju onima koji su dobro savladali gradivo života sportisti su prije svih.
