I više nego “mrvu drukče” bilo je sinoć u galeriji Buća, na promociji istoimenog romana prvijenca, autorice Marije Jevtić iz Tivta. Puno publike, što nije česta slika na promocijama knjiga, zatim prisna, neformalna atmosfera, neobične rukom radjene dekoracije- instalacije, originalna domaća torta i kolačići. Kao što je posebno i prvo štampano djelo profesorice književnosti iz Donje Lastve. Po žanru, književnoj vrsti, po intimističkoj ispovjesti, po jeziku i stilu. Maja Grgurević, profesorica književnosti, ističe žanrovsku neodredjenost romana “Mrvu drukče”:
” Evidentna je hibridnost žanra ovog teksta, uočljiva već u samoj kompoziciji. Ima naslaga auobiografije, romana toka svijesti, lirskog romana sa ispovednim tonom, preplitanja unutrašnjeg monologa, solilikvija, izražena je autokomunikacija na relaciji Ja- Ja, a kao što svi znamo izuzetno je teško komunicirati sa samim sobom i to su bitke koje su najteže. Sve je u njoj sklopljeno a ipak fragmentarno i mozaično. Motiv bola zauzima veliki broj stranica ali ipak ovo nije samo knjiga o bolu . Ovo je knjiga i o nadi i o ljubavi , kao izbavljenju iz svakog besmisla u koje nas baca život.”
Profesorima književnosti je teško da se odluče da pišu nešto svoje, jer smatraju da je već sve rečeno i napisano u literaturi, smatra autorica ovog neobičnog romana, Marija Jevtić i zato je odlučila da napiše nešto do sada nije stavljeno na papir, odredivši ga lirskim postmodernističkim romanom:
“U Znakovima pored puta, Andrić kaže da bi na svakoj knjizi koja govori o čovjeku, trebalo da piše “Oteto od života moga i vašega” i zato je to moto i moje knjige. Namjera ovog teksta je da prenese emociju. U prvom je licu i imala sam strašnu tremu da izadjem u javnost tako intimno. I riješila sam, biće prvo lice ali neće biti jedna priča i tako pokušala da izbjegnem strašne stvari i bolne trenutke u životu. Napisala sam roman kroz tri niti: jedna govori o bolu i teškim trenucima, druga o sjećanjima na djetinjstvo a treća o blogovima, tako da svaki čitalac može u mojoj knjizi može da pronadje nešto svoje. Ovo jeste jedna priča o mom životu, krajnje intimn,a ali sam ipak uspjela da izbjegnem da se previše otvorim prema svijetu.”
