U velikoj sali CZK sinoć je premijerno izveden dokumentarni film Vladimira Perovića, „Plava gajeta i sivi beton“. Nova filmska produkcija tivatskog Centra za kulturu prenosi životnu priču Vjere Raičković Pende iz Krtola, žene koja se preko trideset godina bavi samo jednim poslom: ribanjem.
„Veliko mi je zadovoljstvo bilo raditi sa Vladimirom Perovićem iako je vrlo zahtjevan. Ništa nije želio da propusti. Po pet-šest puta smo snimali scene. Mislim da je film super. Svakodnevno ribam punih 35 godina i ništa mi tu nije bilo novo. Ipak, oduševljenja sam. Ovakvih stvari treba da bude više, ne samo za građane Tivta. Ovaj film je pravljen da se vidi kako je bilo nekad, a do čega smo došli danas. Za vrlo kratko vrijeme. Sve što se moglo staviti u beton, stavljeno je. Stari portovi i ponte, gdje bi riba prirodno mogla da živi to joj je danas ograničeno. Kad nalijete beton od samog dna ne može tu da živi ni sipa ni hobotnica. to je uništavanje njihovih kuća“, kaže junakinja filma „Plava gajeta i sivi beton“. Ona ističe da je ribe u zalivu danas vrlo malo. „Ove godine cipola nije bilo. Kad on ne uđe u Boku, te godine nemate što uloviti. Udičari kad im na udicu dođe rombun od pet grama ne mogu ga vratiti jer je toliko progutao da je više ne mogu izvaditi. Nikad ne znate šta na udicu može da dođe. Ta bijela riba, kad je izlovite treba joj dugo godina da se opet pojavi. Rombun, zubatac, orada sporo rastu. Teško je do se to obnovi“, kaže Vjera Raičković.
Reditelj Vladimir Perović kaže da je rada bilo dosta. „Ipak kad čovjek voli svoj posao kao što Vjera voli svoj, a ja svoj sve je mnogo lakše. U pola sata filma gledaci mogu da vide da je Vjera promijenila pet garderoba. Sa oduševljenem mogu da kažem da žensko ostaje žensko, bez obrzira na godine i vrstu posla kojim se bavi. Drago mi je što uprkos napornom poslu koji danonoćno obavlja uspijeva da brine o sebi kao ženi. Tako se i na premijeri pojavila kao prava dama na bini. Uz prividnu grubost koja je neophodna za obavljanje tog posla, ima tananu dušu. tokom priprema i druženja tokom snimanja svi iz ekipe smo shvatili da stičemo prijatelja. Zato sitičem da je sa njom bilo divno raditi“, istakao je Perović. On kaže da su film snimali četiri dana radeći punim kapacitetom. „Željeli smo snimiti tako smjenjivanje njenih dana i noći. Nije bio cilj pokazati ogromne količine ribe, nego upravo tu nestašicu, novo vrijeme u kome su svi ti faktori doveli da se njena barka često kući vraća sa jednom ribicom“, kaže reditelj i scenarista filma „Plava gajeta i sivi beton“.
Ovo je četvrta uspješna saradnja između Centra za kulturu i Vladimira Perovića. Krenulo je filmom „Ribar Đorđe razgoni mrak“, uslijedio je „Život, priključenija i održivi razvoj jednog kokota“, nastavilo se filmom „Život je“.
Film „Plava gajeta i sivi beton“ je kako ističe direktor CZK Vojislav Kaluđerović nastao na inicijativu tadašnje direktorke Milene Radojević i tadašnjeg urednika programa Nevena Staničića.
„Radilo se sa onoliko sredstava koliko je bilo dostupno. U 2014. godini CZK je mogao da pokrije samo neposredno snimanje, pa je montaža i postprodukcija čekala do momenta kad se obezbijede sredstva. Onda su određeni tehnički problemi odložili premijeru prvobitno predviđenu za ovo ljeto. I evo konačno i dugo očekivane „Plave gajete“, rekao je Kaluđerović. Snimatelj filma je Dragan Pejić, dizajnerka zvuka Dora Filipović, a montažer, stari saradnik i Perovića i CZK-a, Aleksandar Uhrin.
