Predbožićno vrijeme u Boki
LUCIJIN KALENDAR
Piše: Mašo Miško Čekić
Predbožićno razdoblje kod pravoslavnih vjernika počinje Božićnim pokladama, 27. novembra, a kod katolika Svetom Katarinom i Došašćem, mjesec dana prije Božića.
Dan uoči početka božićnog posta, pravoslavni vjernici obilježavaju Božićne poklade kojima istjeruju vještice i zle duhove. Prema starim običajima, maskirana povorka obilazi selo i svirkom, pjevanjem i lupnjavom razgoni zle duhove i vještice koje, po predanju, u noći između poklada i početka posta, imaju najveću moć.
Božićne poklade završavaju se veselom gozbom, a sjutradan počinje post koji traje do Božića.
Među pravoslavnim praznicima i običajima, poseban značaj imaju običaji vezani za dane Svete Varvare, Svetog Nikole, Detince, Materice i Oce.
Predbožićno vrijeme provodi se u postu, ali i u radosti i veselju, u porodičnom krugu, njegujući običaje praštanja i darivanja.
Uoči praznika Svete Varvare, zaštitnice od nevremena i ljudi sa opasnim zanimanjima, vatrogasaca, vojnika i rudara, kuha se varica ili vara. Osnovni sastojci ovoga jela su mahunarke i žitarice što simbolički predstavlja zahvalnost za plodove protekle i nadu u dobru narednu berbu. U mnogim krajevima, pa i u Boki Kotorskoj, varica posluži i za gatanje o narednoj berbi. U pravoslavnim kućama se na ovaj dan sije božićna pšenica.
Dva dana nakon Svete Varvare proslavlja se Sveti Nikola, zaštitnik moreplovaca, djece, studenata i putnika. Toga dana mornari spuštaju sidra na jedan dan i odaju počast ovom svecu, a djeca se raduju poklonima. Brojnim porodicama Sveti Nikola je i krsna slava.
U treću nedelju pred Božić slavi se praznik Detinjci. Toga dana odrasli vežu svoju ili tuđu decu. Djeca se otkupljuju dajući odraslima poklončiće.
U drugu nedelju pred Božić pada praznik Materice. Ovo je najveći pravoslavni praznik majki i žena. Toga dana deca porane i unapred pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na „ prepad “ zavežu svoju majku za noge, na isti način, kao što su njih majke vezivale na Detince. Da bi se otkupila, majka djecu daruje slatkišima i drugim poklonima.
U prvu nedelju pred Božić praznuje se praznik Svetih Otaca – Oci. Toga dana, isto kao na Materice, deca vezuju svoje očeve, a ovi se otkupljuju poklonima.
Oci, Materice i Detinci su čisto porodični praznici i za te dane domaćice pripremaju ručak na kome se okupi porodica. Ovi praznici, i običaji vezani za njih, doprinose jačanju porodice, slozi u njoj, razumijevanju, poštovanju između djece i roditelja, starijih i mlađih.
Božićne pripreme kod katolika počinju Došašćem, četiri sedmice prije Božića i izradom adventskog vijenca sa četiri svijeće koje simbolišu četiri sedmice pune iščekivanja, nade, budnosti i čežnje. Prema crkvenim pravilima, od dana sv. Katarine, 25.novembra, počinje propisani božićni post i traje tačno mjesec dana.
Praznik Svete Barbare, 4 decembra, je dan kada se u nekim familijama sije božićna pšenica, mijesi posebna pogača i kuha varica. Posebno je svečano u muljanskim familijama gdje se na Svetu Barbaru, pored varice, priprema i posebna pšenična pogača u koju se stavlja kovanica. Pogača se dijeli na onoliko komada koliko je ukućana, a ko pronaće metalni novčić smatra se sretnikom. U nekim kućama se na ovaj dan daruju djeca.
Kada je darivanje u pitanju, djeca su s posebnom radošću iščekivala Svetog Nikolu, 6.decembra. On je donosio darove koji su se dugo i brižljivo spremali u bokeljskim kućama. Često se neko od ukućana ili susjeda kostimirao, predstavljajući Sv. Nikolu, i pohodio djecu. Nikola je, pored poklona, donosio i prut za nemirnu djecu, ali se uvijek sve sretno završavalo, nakon lekcije o dobrom vladanju.
Praznik Svete Lucije, 13. decembra, izuzetno značajan i popularan u skandinavskim zemljama, stigao je u Boku Kotorsku, po svemu sudeći, iz Venecije gdje se čuvaju relkvije ove svetice. Za ovaj praznik u Boki se posebno vezuje običaj sijanja božićne pšenice, a u nekim kućama i darivanje djece narančama, slatkišima ili suhim smokvama ostavljenim na određenim mjestima, najčešće pod jastuk. Ponekada je i Sveta Lucija znala donijeti prut za nemirnu djecu. Božićno sijanja pšenice vodi porijeklo od starih kultova prizivanja dobre berbe. Provjeravala se klijavost pšenice i procjenjivala naredna ljetina. Susjedi se posjećuju i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša, bujnija i zelenija, a prema tome se predviđala i berba naredne godine.
Dan Svete Lucije karakterišu i brojna narodna vjerovanja, pa i gatanje. Lucija je zaštitnica vida, slijepih, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Kako je zaštitnica vida na njen dan je postojala zabrane tkanja, vezenja ili šivanja.
Dvanaest dana, od Lucije do Božića, pratilo se i zapisivalo vrijeme jer se smatralo da će naredne godine u pojedinom mjesecu biti vrijeme kakvo je bilo u određenom danu.
Dan Svete Lucije posebno je zanimljiv djevojkama. Ispisivale su imena potencijalnih mladoženja na 11 papirića, a dvanaesti je ostajao prazan. Potom bi se papirići zgužvali, a svakog dana do Božića, po jedan se neotvoren bacao u vatru. Zadnji papirić odmotavao se na Božić. Ako je bio prazan – neće biti udaje, a ako je ispisan, udaće se baš za toga mladića. Očuvanje porodice i imanja, sreće, zdravlja, blagostanje i napredak zajednički su ciljevi i molitva svih hrišćana u susret Božiću, blagdanu rađanja novog života, djece, djetinjstva i roditeljstva.
