Boravak u Prizrenu iskoristili smo za obilazak kulturnih i duhovnih objekata ovog starog grada. Obisli smo manastirski kompleks Sveti Arhangeli, crkvu Svetog Djordja i Sinan pasinu dzamiju.
Manastirski kompleks nalazi se iznad grada. Taksijem smo tamo za desetak minuta. Na ulazu obezbjedjenje. Ulazimo u kompleks gde nas docekuju dva vucjaka. Uz pomoć domaćina, monaha Mihaila, brzo smo ih pripitomili. Mihailo nam govori istoriju manastira koji je zaduzbina cara Dusana. Tu mu je i grob koji smo fotografisali. Prizren je bila prestonica srpskih careva Dusana i Uroša. U to vrijeme ovdje se naseljavaju dubrovacki i kotorski trgovci.
Danas ponekad ovdje svrate djacke ekskurzije, ponajvise iz Crne Gore. U manastirskom konaku ima 120 lezaja. Zanimljivo u dvoristu je postavljena tabla i kos. Nas ljubazni domaćin je nekad igrao kosarku. I to centra.
U znak zahvalnosti poklanjamo pjesmu koja pocinje stihovima:
Kada Dusan crkvu gradit stade
cio Prizren na pos'o se dade.
Care gradi slavnu zaduzbinu
sto se brzo u visinu vinu.
Zasja crkva poput sunca sjajna
hram Boziji najveća je tajna.
Ovdje ljudi slave Tvorca svoga
slave Hrista, slave blagog Boga.
Vracamo se u grad i jednom od nas u taksiju ispada telefon. Za desetak minuta taksista se vraca na mjesto gde nas je dovezao i daje nam telefon. Ne želi da uzme novcanu nagradu kao znak zahvalnosti. Jedva smo ga nekako ubijedil. Kaže da će veceras doći na utakmicu. Šalimo se da javno navija za Baskimi, a tajno za nas. Zajednicki konstatujemo da će biti zanimljiva i neizvjesna utakmica.
Krecemo ka Sinan pasinoj dzamiji, koja je na žalost zatvorena. Dzamija je veoma lijepa. Otac Mihailo nam je rekao da je sagradjena od kamena iz manastirskog kompleksa. Vraticemo se kasnije, možda će biti otvorena.
U blizini je crkva Svetog Djordja. Tamo zatičemo ucitelja Vuka Danilovica i i malu Milicu, njegovu učenicu. Ide u cetvrti razred i kaže da ima sve petice. Obozava kosarku. U Prizrenu živi sa majkom i djedom. Možda će veceras doći na utakmicu. Poklanjamo joj privjezak sa grbom Tivta i amblemom Teoda. Odusevljena je i porucuje: “Ovo je znak da ćete veceras pobijediti”.
Vidjecemo. Baskimi je veoma kvalitetna ekipa i ovo mu je možda i presudan meč u Balkanskoj ligi, Za upravu Teoda uprava prizrenskog kluba sinoć je organizovala veceru. Zeljeli su da se zahvale za toplo gostoprimstvo u Tivtu. Bilo je to jedno lijepo veće, uz viceve i anegdote iz kosarke. Na parketu neće biti popustanja. U kosarci nema nerijesenog rezultata. Neko će morati da pobijedi. U Tivtu slavio je Teodo. Možda tako bude i veceras.
