Palačom Grubonja u Kotoru naziva se sjeverni dio stambene zgrade u sjeveroistočnom kutu gradske jezgre Kotora, blizu sjevernih gradskih vrata kroz koja se izlazi na most preko rijeke Škurde. Kako je to u literaturi zabilježeno, palača je pripadala obitelji Grubonja koja se možda doselila iz Zadra, s obzirom da se tamo javlja u XII. i XIII. stoljeću. U notarskim spisima Istorijskoga arhiva u Kotoru prezime te obitelji javlja se u XV. stoljeću. Na glavnom pročelju palače, ispod reljefne ploče s Kristovim monogramom IHS, nalazi se reljef za koji se smatra da je grb, odnosno amblem stare gradske ljekarne, koja se kao kotorska zdravstvena institucija spominje već 1326. godine.
Posjedi ove plemićke obitelji nalazili su se u Lastvi; tu, u predjelu Jaklja, kotorski vlastelin Tripun Grubonja 1595. godine imao je zemljište i kuću. Dana 2. srpnja taj posjed daje u trajni najam Radonjici Nikčevu iz Ćeklića (Radogniza Niccev de Zieclichi) koji u to vrijeme stanuje u Jaklju. Tako postaje zakupac (conducente) polja i kuće u suhomeđi koja je pokrivena kamenim pločama, s vrtom u kojemu je osam stabala smokava, jedna maslina i dva stabla krušaka. Postoji njihov međusobni ugovor da zakupac Grubonji počne plaćati zakup od dana sv. Mihovila 1596. godine po 8 lira (lire otto de piccoli) godišnje.
Nakon godine dana, 5. kolovoza 1596., zastupnici ili opunomoćenici (procuratori) kaptola sv. Tripuna – Vicko Paskvali, vikar crkve sv. Nikole, te gvardijan samostana sv. Klare, fratar Anton s Hvara, primivši legat od pok. Vukašina Dabovog iz Lastve, odriču ga se i ustupaju ,,gosparu“ Tripunu Grubonji pok. ,,gospara“ Tomaza u trajni posjed (in perpetuo) trećinu zgrade bez krova i trećinu ,,gurne“ za vodu u Jaklju, gdje se, kako su ljudi odavno spominjali, nalazio mlin na vodu. S gornje strane je bio posjed Grubonje (dobiven sa suprugine strane), a sa svih ostalih triju strana je potok. Tripun se obvezao da će trajno plaćati 13 groša godišnjega najma; treći dio najma za mlin će plaćati skloništu za siromahe Sv. Križa.
Dana 1. lipnja 1605. godine vršila se procjena vinograda Jeronima Grubonje u predjelu pod nazivom Dumanjina (Dumagnina). Nije poznato je li riječ o tivatskom području.
Ležeća ostavština (commissaria) Grubonja spominje se već 1639. godine. Na ime vinograda na Pijavici (Lastva) koji drži Vicko pok. Lodovika Buće, postoji dug prema ostavštini Grubonja u visini od 500 reala. Inače, Vicko Buća ima kuću u tim vinogradima u Tivtu (Lastvi).
Obitelj Grubonja je vjerojatno ekonomski propala pred kraj XVII. stoljeća. U to je vrijeme je kći Ivana Grubonje, Andrijana, supruga Sebastiana Gvadanjinija (Guadagnini), kao jedina nasljednica svoga oca Ivana Grubonje, primorana vratiti dugove ,,komesariji“ Glavati, kojom upravljaju komesari Ivan Bolica pok. Vicka i Luka Vrakjen. To je bilo 1669. godine.
