Ova plemićka obitelj neobična prezimena jedna je od najstarijih u Kotoru. Već smo je spominjali u kontekstu podataka o drugim plemićkim obiteljima i o njihovim međusobnim imovinskim odnosima.
Prvi spomen prezimena Mekša u I. notarskoj knjizi nalazi se u spisu od 9. srpnja 1326. godine u kojemu se Marinus Mechsca(!) pojavljuje kao ,,auditor“ u notarskom uredu u komu se rješava pravni predmet, pored suca, svjedoka i, naravno, zainteresiranih strana u sporu. Bezbroj je takvih spisa.
Marin Mekša se kao kupac javlja u notarskom spisu 27. listopada 1326. godine: on kupuje vinograd i rasadnik u Korvešu, na zemlji sv. Jurja od Puča. Godine 1330. Mekša ima vinograd u Dumidranu (in Damidrana): Brate Bugonova daje dopuštenje da joj kreditor ,,uđe“ na zemlju i u vinograd u Dumidranu koji se nalaze uz imanje Marina Mekše (Mexa). Jedan notarski spis spominje ugovor majstora drvodjelaca za izradu drvenarije za kuću, kao npr. za kuću Marina Mekše: ,,Mi, majstori Ivan Lavekja i Vlasije, drvodjelci, ugovorom se obvezujemo da ćemo Marku Simunovu u kući gdje stanuje napraviti četiri stubišta, četiri poda, dva stropa i dva ormara kao što su oni u kući Marina Mekše.
Neki članovi obitelji Mekša živjeli su i poslovali u Kotoru, a povremeno i u Dubrovniku i u srpskim zemljama. Iz oporuke Simona Miha Mekše, pisane 31. ožujka 1396. godine, saznaje se da je sa svojom braćom naslijedio od oca Miha pola velike kuće u Kotoru, što ostavlja bratu Marinu; određuje da (kada umre), njegovi ,,epitropi“ prodaju njegovu kuću kod Sv. Luke, i to što prije, te podijele novac siromasima po svojoj želji, a ,,za dušu njegovu.“ Dio vrta njegova oca ostavlja Zunju (Zugno), svom bratu, a dio Katuši, kćeri brata Marina, kad se bude udala. Vinograd na Kulinom brdu (u Lastvi) ostavlja bratu Živku; svoj komad vinograda na Ponti Seljanova ostavlja bratu Marinu kao miraz za njegove kćeri.
Jeronim Mekša je prema arhivskom podatku od 10. prosinca 1595. godine imao kuću u Tivtu. Naime, te godine daje u najam Ivanu Živanovom Dubrovčaninu polje (sijanicu) koja se nalazi između posjeda Ivana Bolice koji je s gornje i jedne od bočnih strana polja, s donje strane polja je kuća Jeronima Mekše, a s druge bočne strane je beneficijar padre Lovra Falćete (padre Lorenzo Falcetta). Inače je Mekša sklapao ugovore s Dubrovčanima, u kojima se navodi da od njih traži da mu sade ,,dobru lozu“ (di buone vite). Spominje se njegov vinograd koji je između njegovih terena, dok se samo s jedne strane nalazi potok.
U diobenom ugovoru iz 1667. koji se tiče imovine obitelji Mekša, saznaje se da je ta nekretnina u Dumidranu.
U mnogim dokumentima su podaci o posjedu obitelji Mekša u Lastvi. Grgo Pavov iz Tivta (Lastve) obrađivao je zemlju Vinke (Vicenza) Mekše u Lastvi ,,napola“; težaci koji su obrađivali zemlju plemića pod tim uvjetom nazivaju se polovnici (mezadori) čije se obaveze razlikuju od obaveza kmeta (colono) ; zanimljivo je da Frano Paskvali koji ima polovnika na imanju u Korvešu, koji mu je dopao putem miraza (di raggion dotale) sa suprugine strane, ne traži polovicu prihoda od svog polovnika, koji bi se sastojao u ,,konatama’’ ulja.
Nasljednici pok. Jerolima Mekše pok. Luke još su od 29. veljače 1628. godine dužnici Marije, udovice pok. Vicka Perušine iz Lastve (Gornje), zatim braće Nika i Tripa Markova Perušine (Perussin) i Luke Nikole Perušine u iznosu od 224 perpera. Da bi nadoknadio taj dug, jedan od nasljednika Mekše dao je Perušinama in perpetuo komad zemlje za sijanje u Tivtu na Ponti Seljanova, koji s dvije strane graniči s morem, a s druge dvije strane s posjedom Frana Buće.
Oko 1668. godine došlo je do podjele posjeda sestara Mexa, koji su se nalazili u Tivtu, Lastvi, Lepetanima i drugdje. Jedna od sestara je supruga Frana Paskvalija. Ovdje ističemo da su se kotorski plemići ženili uglavnom plemkinjama, tako da su brojne kotorske obitelji bile usko povezane bračnim vezama: Vrakjen-Paskvali, Paskvali-Bizanti, Buća-Bolica itd.
Katarina, iz plemićke kuće Paskvali, odnosno sestra Frana Paskvalija pok. Vicka, bila je udana za pok. Bazilija Mekšu (Basilio Mexa). Ostavši udovica, 24. kolovoza 1669. godine, u kući svoga brata Frana piše oporuku. Između ostalog, određuje da se nakon njezine smrti, njenim nećacima Vicku, Marku i Tripunu, Franovim sinovima, da 18 kvadranjola zemlje na Pinu, koja graniči s posjedom Nikole Bizanti pok. Marjana, a koja je iz njezina miraza ; i ne samo njima, već i svim njenim nećacima koji se budu rodili, kao i (sadašnjim) Franovim sinovima. Kada dođe do diobe (preostalog zemljišta), neka ono pripadne nećaku(nipote) Marku, a u krajnjem (?) slučaju fratrima dominikanskoga samostana sv. Domenika u Gradu.
Godine 1674. vrši se podjela zemljišta u posjedu sestara Mekša. Riječ je o posjedu u Kalimanju (Caliman) u Tivtu.
Kotorski vlastelini su svagdje imali posjede, ne samo u Tivtu. Zato ćemo istaći da se iste godine, 1696., iz koje je i prethodni dokument, spominje neka arbitraža u vezi miraza koju je Bazilio (Baseo) Mekša, prije svoje smrti, dao svojoj udanoj kćeri; a riječ je o posjedima u Hercegovini (Harzegovina) pod nazivom Starina i Gora.
Jedan posjed obitelji Mekša, prema notarskom spisu iz 24. travnja 1769. godine, nalazi se u Lastvi (Gornjoj). Dva su njihova terena; jedan pod nazivom Nikovića kojemu se s gornje strane nalazi prizemna kuća bez krova; drugi je tzv. Međe, dijelom pod vinovom lozom, dijelom obradivo, koje s gornje strane graniči s nasljednicima Ribica, a s donje strane s potokom. Spomenute godine navedeni posjed nalazi se u kao ležeća ostavština pok. Marina Mekše; 12. veljače Ilarion Trojan, upravitelj (ecconomo administrativo della commissaria del quondam signor Marin Mexa) Marinovo zemljište prodaje Petru pok. Mata Markovića iz Lastve.
Ova je obitelj bila brojna i poznata u srednjevjekovnom Kotoru, ali je rano nestala iz Kotora i Tivta, prije drugih kotorskih plemića.
