Ovo je jedna od značajnijih kotorskih obitelji. Poznat je Andrija Paltašić, nezaobilazno ime vezano za razvoj kulture Boke kotorske. Rođen je u Kotoru sredinom XV. stoljeća (možda između 1440. i 1450.), a umro je u prvim desetljećima XVI. stoljeća. Godine 1989. pronađen je u Državnome arhivu u Veneciji prvi arhivski dokument koji neposredno govori o tiskarskoj aktivnosti Andrije Paltašića Kotoranina, i to u svezi s jednim sporom koji je Andrija vodio protiv svoga ortaka. Riječi dr. Miloša Miloševića: ,,Otkrivanje takvog dokumenta poslije toliko stoljeća, osjećamo kao pravo naučno i kulturno slavlje…“ – kazuju o izuzetnoj osobi tiskara Paltašića, koji je prvi među južnim Slavenima, po vremenu javljanja, tijekom 22 godine tiskarskog rada u Veneciji (1477.-1499.) izdao 40 sadržajno značajnih inkunabula majstorskoga umjetničkog dometa.
Jakov Paltašić sa svojim ocem Grupšom, majkom i rođacima sreće se u arhivskim spisima u prvoj polovici XV. stoljeća. Nije sigurno da je to Andrijin otac, ali kako se drugo takvo ime više ne javlja, može se smatrati da je taj Jakov Paltašić tiskarov otac. A njegov sin(?) Andrija, kako se to vidi iz sudskoga dokumenta o Andrijinom sporu protiv svog ortaka, boravio je više puta u Kotoru, bio u financijskim teškoćama i ponovno se s ortakom vratio u Veneciju.
Je li bilo više grana ove obitelji nije nam poznato, ali dokumenti iz 1578. godine spominju Jeronima Paltašića i njegova brata Božidara. Naime, ova braća (Jeronim prilikom ugovaranja zakupa posjeda zastupa Božidara, koji je možda izvan Kotora) daju u zakup ,,napola“ Marinu Dobratu, Marku Midi i Palju Pobratu – iz mjesta Chemessi(?) posjed, koji je djelomično pod lozom, a dijelom neplodno tlo (sterile) koje se nalazi u predjelu Tivta: graniči s gornje strane s posjedom Ivana Draga pok. Vicka , s donje strane s morskom obalom, s jedne bočne strane isto s Ivanom Dragom, a sa suprotne strane s imanjem Vladoja bačvara. Na tom posjedu je i katnica. Najmodavac Paltašić obvezao se da će trojici najmoprimaca o svom trošku podići kuću u suhomeđi i pokriti je crijepom; dok kuću ne sagradi, dopušta im da stanuju u postojećoj zidanoj kući. Dat će im dva vola za oranje i dvije krave koje sva trojica mogu jednako koristiti; dobit će i oruđe za obradu zemlje – dvije motike i dva pijuka (due zappe et uno zappore), sjeme žita za sijanje samo prve godine; dobit će još i perad i živinu, ali polovicu od svega što rodi ili se izlegne su dužni dati najmodavcu. Razumije se, napoličari će održavati i poboljšavati zemlju o svom trošku , okopavat će lozu, orati zemlju, obavljati sve poslove oko maslina, graditi međe i sve ostalo što bude potrebno. Paltašić je napoličarima obećao da će im za svaki kvadranjol obrađene zemlje plaćati 6 perpera; a ukoliko se ne budu držali dogovora, gospodar će ih istjerati s posjeda.
U kakvim su pravnim odnosima (u dužničkim ili drugim) bili Frano Paltašić i braća Buća ne zna se, ali su braća don Marko Buća i njegov brat Frano Buća Fiškal(ović) 8. srpnja 1661. godine iz Venecije naručili (espresse commissioni) da nadležni uđu u posjed (izvrše ovrhu) nad vinogradom i kućicom u suhomeđi pokrivenoj crijepom u Lastvi, u vlasništvu nasljednika Frana Paltašića iz Kotora. Kuća je procijenjena na 30 dukata (6 lira po dukatu), a vinograda na 33 dukata. Nakon izvršene procjene, 8. listopada 1660. godine pokrenut je postupak za licitaciju (polizza d ’ incanto). Najbolji ponuđač bio je Frano Buća, ponudivši za kuću 20:5 dukata i za vinograd 34 dukata. ,,Regiment“ je imanje dodijelio Bući, jer do 31. srpnja 1661. godine nije bilo bolje ponude.
Božidar Paltašić (Nadal Paltassich) se javlja u notarskom spisu od 24. veljače 1682. godine, kada Jozu Petkovu iz Lastve u trajni godišnji ,,livel“ , koji ne mogu otkupiti već samo plaćati najamninu (per annua perpetua livellaria et irredimibile corrisponsione di affitto), daje komad zemlje čiji je jedan dio za sijanje, a drugi pod ,,brajdama“ povezanima vrtom i odrinom do kuće koja je u suhomeđi, djelomično pokrivena crijepom, a djelomično kamenim pločama, i u sklopu koje se nalazi jedna peć. Na tom zemljištu je 8 stabala smokava, jedna murva (dud), jedan kostanj, 3 masline, 2 oraha, 2 stabla jabuke, stabla šipka i drugoga voća. Zemljište se nalazi u Tivtu (Lastva!) na lokalitetu Većenac (Vechenaz) i graniči s gornje strane s istim Paltašićem, preko puta je pašnjak s donje strane, a s ostale dvije strane sa zemljom Paltašića. Zakupcima (kmetovima) Paltašić daje da drže zemlju, i da je poboljšavaju (obrađuju), nikako otuđuju. Cijena godišnjega zakupa je 12 lira – u protuvrijednosti 4 grošića za jednu liru (4 grossetti per lira). Uz novčani iznos, najamnik je dužan svake godine o Uskrsu donijeti ,,gospodaru“ jednog kozlića. I ranije je već, oko 1669. godine točnije, Rade Petkov iz Lastve bio u kmetskom odnosu s braćom Paltašić (konte Nadal i Jerolim).
Prezime Paltašić se vrlo rijetko javlja u arhivskim dokumentima novijeg datuma. Stoga spominjemo Antona Paltašića, koji 7. ožujka 1710. godine, u ime kapetana Iva Lukovića, u notarskom uredu registrira trgovački ugovor sklopljen u Draču između Lukovića i njegova ortaka Nikole Maroja (Maroe) o prijevozu pšenice fregadunom iz Drača u Rovinj; dokument može biti zanimljiv jer govori o uvjetima ortačkoga posla.
Anita Mažibradić- “Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara”, Donja Lastva 2015.
(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)
