O beskućnicima na području opštine Tivat razgovarali smo sa rukovoditeljkom Centra za socijalni rad, područna jedinica, mr Željkom Stevović. Na pitanje kakvi su zvanični podaci a kakve procjene, odgovara:
„Na evidenciji Centra za socijalni rad trenutno smo u saznanju da postoje dva lica koja tretiramo kao beskućnike što znači da nemaju adekvatne stambene uslove. Ono što moram teći je da se radi o starijim samohranim licima i za oba slučaja smo informaciju dobili od građana što ocijenjujem jako pozitivnim u smislu što građani i sami prepoznaju da imaju određenu odgovornost da primjete probleme koji se dešavaju oko njih i da to prijave nadležnim institucijama“.
Ko se smatra beskućnikom i da li je zakon to regulisao?
„Da jeste. Zakon je regulisao da su beskućnici lica koja nemaju adekvatne stambene uslove, nemaju adekvatnu podršku porodice i svoje sredine“.
Kakve su ingerencije Centra za socijalni rad? Kad vam neko prijavi beskućnika, šta onda radite?
„U tom slučaju, mi hitno i timski izlazimo na teren. U razgovoru sa licem vršimo detaljnu eksploaraciju. Prvenstveno ispitujemo da li ima porodicu, srodnike, u kakvoj je trenutno situaciji, da li ima pravni status, jer ono što je najveći problem jeste što ta lica nemaju regulisan pravni status u Crnoj Gori. Najčešće nemaju nikakva dokumenta a to nam otežava sprovođenje nadležnosti na koje nas zakon obavezuje. Naš zakon tretira lica koja su državljani Crne Gore ili imaju status stranca u Crnoj Gori. Dalje, kontaktiramo druge institucije a sve u cilju da bi napravili dobru procjenu i plan usluge.
Ono što moram da kažem jeste da je odavno prevaziđen taj koncept da mi za ljude činimo ono što je najbolje za njih već sa korisnikom imamo odnos 50:50. To znači da zajedno sa njim mapiramo njegove potrebe. Onda predlažemo niz mjera i zajedno dolazimo do toga šta dalje da činimo.
U ova dva slučaja imali smo situaciju da lica nemaju regulisan pravni status i u tom smislu smo uspostavili saradnju sa konzulatima država iz kojih potiču kako bi dobili bilo kakav dokument. To je još uvijek u statusu rada i nemamo povratnu informaciju. Takođe, imamo jako dobru saradnju sa Crvenim krstom tako da za ta lica obezbijedimo nešto hrane ili robe. Takođe, obezbijeđujemo pomoć u ishrani i to je jedna kontinuirana pomoć iz mjeseca u mjesec“.
Znači, još uvijek ne postoji neko mjesto na koje bi bili smješteni? Ipak, vremenski uslovi mogu biti vrlo surovi za njih.
„U Tivtu, kao što znate, ne postoji adekvatan smještaj za ova lica. U oba slučaja korisnici imaju neke adaptirane uslove koji definitivno ne zadovoljavaju njihove potrebe, ali prosto nisu ugroženi, kad je kiša, kad je hladnoća nisu u životnoj opasnosti i to je jedan olakšavajući momenat.
Takođe, ova lica nemaju prodičnu podršku jer da je imaju nebi se našli u toj situaciji. Oni su usamljeni, najčešće imaju nekih zdravstvenih problema a njihov status prati i mnogo drugih problema. Ove situacije su jako kompleksne za rješavanje“.
Uglavnom, sami ste nemoćni. Koliko su značajni pomoć i saradnja sa drugim institucijama u državi?
„ Apsolutno. Kod nas je već dvije godine prisutan koncept vođenja slučaja koji je uslijedio sa reformom socijalne i dječije zaštite a podrazumijeva da svaki korisnik ima svog voditelja slučaja. To ne znači da je voditelj slučaja sam sa korisnikom nego da ima bezrezervnu podršku drugih institucija: zdravstvenih, policije, pravosudnih organa, Opštine, NVO i civilnog sektora. Znači, mora se svakom problemu pristupiti multisektorski jer Centar za socijalni rad ima ulogu koordinacije. Zapravo, osnovna misija Centra za socijalni rad jeste da povezuje korisnika sa resursima u društvu. Znači, nije koncept Centra za socijalni rad da rješava probleme ljudi nego da ih povezuje sa drugim institucijama koje im mogu pomoći a naravno i sa našeg nivoa da im se pruži jedna vrsta pomoći“.
Dakle, vi imate evidenciju o dva beskućnika u Tivtu. Postoji li procjena da ih je više?
„ Vrlo je moguće da tako nešto postoji i da građani imaju saznanja za neke druge. Ja pozivam sve koji ih znaju i pozivam ta lica ako imaju nekih problema da nam se jave“.
