Nije čudo što je ovaj momak neobičnog stila, a anđeoskog glasa, brzo postao regionalna zvijezda. Rodjen za scenu, izuzetne osjećajnosti, a uz to i markantnog izgleda, Božo Vrećo očarao je i tivatsku publiku u CZK – “okrenuo je, promenio je”, kako reče Bajaga – rastužio je svojim sevdalinkama, a nasmijao svojim komentarima.
Sarajevski pjevač a capella sevdaha na svom prvom koncertu u našem gradu, u kome se i našao po prvi put rekao je publici da je veče u Tivtu bilo posebno, šaleći se na svoj račun da je stalno nešto rušio na sceni, inače posebno uređenoj za tu priliku. Izrazio je nadu da je to samo početak muzičkog druženja, a da se posebno raduje “Koštani”, koju će raditi u tivatskom CZK. Pjevao je i svoje i stare sevdalinke, poput “U Stambolu, na Bosforu”, “Kiša bi pala, pasti ne može”, “Pjesma o Mehmed- paši Sokoloviću”, kao i pjesmu Ksenije Cicvarić. Jedna od njegovih sevdalinki, rekao je, inspirisana je bokeškom legendom o Tre sorele, a publici su se posebno dopale njegove pjesme “Ah, ljubav” i “Lejlija”, koju je posvetio majci.
Njegov moćni glas povremeno je pratila i publika, ali mnogo više aplauzom nego glasom.
Pored bavljenja muzikom i dizajnom, ovj talentovani mladić završio je i svoju prvu knjigu, za koju je rekao da treba da izađe iz štampe u maju, dok njegov novi album možemo da očekujemo na jesen.
Božo se vraćao nekoliko puta na bis, ispunjavajući želje, a brojni fanovi, uglavnom obožavateljke čekali su nakon koncerta da se s njim slikaju rukuju, poljube, ili razmjene koju riječ.Do novog susreta!
