Održavanje seminara za udaraljke ima za cilj da đacima pokaže da je svijet udaraljki jedan veliki i zapravo neiscrpan izvor radosti jer, preko dvadeset godina bavljenja glazbom što kao klavirist, što kao bubnjar i uadaraljkaš, shvatio sam da je to nešto što me ispunjava”, kazao je Alan Polzer, bubnjar, perkusionista iz Dubrovnika koji je vodio dvodnevni seminar za udaraljke u Muzičkoj školi Tivat. Seminar je pohađalo deset učenika sa odsjeka udaraljki.
U isto vrijeme to je i izazov jer u ovo moderno doba postaje sve teže djeci pokazati i dokazati da ljepota muziciranja ne mora nužno biti mukotrpan višesatni rad. “Pokušavam približiti vježabanje kao nešto lijepo, kao nešto lagano i kao nešto zabavno jer na koncu ako ne vidimo zabavu u glazbi onda ona gubi svoj smisao”, ističe Polzer itičući da ipak raduje činjenica da đaci reaguju pozitivno na perkusije. Ima dosta zainteresovanih. U posljednjih pet godina djeca se sve više upisuju u muzičku školu što vidim i uTivtu, a tako je i u Dubrovniku, kao i još nekim regionalnim školama u kojima je ima priliku da radi. Đaci vole bubnjeve, a i jasno je najviše upisuju perkusije zbog bubnjeva budući da su popularni u posljednjih dvadesetak godina kroz zabavnu glazbu.
“I tu se priča ne zaustavlja, svijet udaraljki je golem, od klavijaturnih udaraljki, marinbe, vibrafona , ksilofona preko timpana kao glavnog osketralnog udaraljkaškog instrumenta do samog malog bubnja ili doboša. Svi oni spadaju u porodicu udaraljki koja je povezana, ne samo instrumentalno nego i idejno jer vježbati jedan instrument zapravo znači vježbati na neki način svih njih”, objašnjava Polzer navodeći da je problem kod udaraljki što se ne mogu nositi kući za vježbanje. “Tu je vječna borba jer nisu udaraljke nisu jeftine. Jedan vibrafon košta najmanje pet hiljada eura, može se polovni naći za manje ali su rijetko na tržištu, ali i set bubnjeva je poprilično glasan i ne žele ga baš ljudi u svojim stanovima tako da se tu javlja jedan mali nesrazmjer”, kaže perkusionista Polzer koji je, kako kaže, svjedok niz slučajeva prilagođavanja, odnosno vježbanja u školi dogovorili sa upravom škole pa dolaze. Koga zanima i voli on se snađe, ističe.
Predispozicije za dobrog perkusionistu je ritam, ali i osjećaj za melodiju i za skupno muziciranje jer udaraljkaši rijetko kad nastupaju kao solisti. “Maribisti ili barafonisti, da, ali većina njih će jednog dana svirati ili u ansamblu za klasičnu muziku ili u orkestu ili u bendu jer dosta đaka svira u nekim bendovima. Sve su to zajednički projekti i skupno muziciranje gdje jedan čovjek ne može biti izoliran. Mora uvijek imati na umu da sarađuje s drugima i da sluša druge, ali za početak je ritam glavni”, objasnio je Polzer koji u osmoj godini započinje muzičko obrazovanje. Od četrnaeste godine često svira u Dubrovačkom simfonijskom orkestru kao spoljni saradnik, u raznim muzičkim sastavima i Gradskoj glazbi Dubrovnik, kao i u brojnim sastavima raznih muzičkih pravaca, te u orkestru kazališta Marina Držića.
On je završio smjer jazz bubnjeva na Fakultetu za muziku i izvedbene umjetnosti u Grazu, a u isto vrijeme pohađa nastavu klasičnih udaraljki. U sklopu fakultetskog programa prisustvuje mnogobrojnim seminarima i radionicama poznatih svjetskih muzičara.
