U susret prvom gostovanju sarajevske grupe “Divanhana” u našem gradu i Crnoj Gori uopšte izdivanili smo se sa pijanistom Nevenom Tunjićem, izuzetno raspoloženim da najavi koncerte pod našim parčetom neba, koji slijede nakon nastupa pred evropskom i publikom u Srbiji i BiH.
Vaša turneja dio je veće regionalne i evropske turneje, koja ja započela 1.marta na beogradskom Kolarčevom univerzitetu. Kako je bilo do sada na turneji?
-Turneja je započela jednim predivnim koncertom na Kolarcu pred prepunom dvoranom, jer smo željeli započet iz grada, gdje je i krenula nekako naša priča, pošto smo naš prvi disk snimali upravo u Studiju 6 u Radio Beogradu i jer smo poslovno usko vezani za taj grad. Tako smo tu regionalno-evropsku turneju počeli upravo iz Beograda, nakon čega su slijedili koncerti po Njemačkoj, u metropolama kao što su Minhen, Berlin, Štutgart, preko Austrije- Beča, Linca i naravno do gradova u BiH. Poslednja uspomena koju nosimo s koncerta je iz Srbije, iz Gornjeg Milanovca, nakon čega slijede koncerti po Crnoj Gori po prvi put, Podgorica, Nikšić, Tivat i Rožaje.
Da li ste uzbuđeni pred susret sa novom, crnogorskom publikom?
-Iskreno, jesmo uzbuđeni i u razgovorima smo sa nekim prijateljima, muzičarima iz Crne Gore i upravo želimo da čujemo što to crnogorska publika želi čuti, jer za nas će to sigurno biti jedno sasvim novo iskustvo, pošto smo prvi put u vašoj zemlji. Mi uvijek pokušavamo da nađemo najljepši način da realizujemo naše koncerte i evo, ove godine se uspjela uspostaviti jedna lijepa saradnja sa kulturnim centrima u vašoj zemlji, tako da radimo u četiri kulturna centra i pozorišta u četiri grada, što će sigurno biti lijepa prilika za sevdah. Pored toga što će se sigurno izvoditi pred dobrom i kvalitetnom publikom, isto tako u lijepim i prikladnim prostorima za ovu vrstu muzike.
U pitanju je vaš poslednji CD „Zukva“ i istoimena turneja. Njegujete tradicionalnu sevdalinku, kao i ostale tradicionalne pjesme sa Balkana, ali u novom ruhu. Recite nam nešto o albumu, koji je objavljen početkom godine pod okriljem World Music.
-Poslednji studijski album u januaru je objavila britanska izdavačka kuća „ARC Music“, koja ustvari važi za najagilnijeg World Music izdavača. Samim tim „Divanhana“ je uspjela da zakorači na svjetsku muzičku scenu, otuda već i ti koncerti po Evropi, ali mi generalno želimo da puno sviramo po Balkanu, upravo zato što se bavimo obradom balkanske tradicionalne muzike, sa akcentom na našoj bosanskoj tradicionalnoj pjesmi sevdalinki. Nekako smo dužni da i našem narodu izuzetno sviramo i iskreno drugi je to oblik koncertiranja i drugi oblik satisfakcije, tih koncertnih aktivnosti koje Divanhana ima. Mi imamo, slobodno mogu reći, već izuzetno uhodan koncertni program, kako za evropsko, tako i za balkansko tržište. Ljudi koji posjete naše koncerte sigurno će moći prije svega čuti numere koje su na zadnjem disku, ali isto tako i one koje potiču sa raznih krajeva Balkana – Srbije, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske i naravno, naše Bosne i Hercegovine.
Riječ divanhana zapravo označava preteču sobe gdje se sjedilo, divanilo, razgovaralo. Upravo je 6 studenata Muzičke akademije u Sarajevu razgovaralo da bi se ova grupa oformila. Kako je to izgledalo?
-Mi smo se sastali na Muzičkoj akademiji 2009. godine zaista iz ljubavi prema tradicionalnoj pjesmi. Neki od nas su studirali etnomuzikologiju, neki muzikologiju, neki kompoziciju, ili određen instrument. Bili smo okupljeni na jednom projektu, koji je radila Muzička akademija, gdje su se obrađivale neke folklorne melodije. Mi smo na tom projektu osjetili neku lijepu energiju i neki spoj među nama, pa smo nakon toga polako, baš iz studentskih klupa krenuli da obrađujemo pjesme i 2011. smo objavili naš prvi singl, koji je naišao na lijepe i tople reakcije publike. To nas je usmjerilo da se sve više počnemo baviti profesionalno ovim poslom. Eto, tako smo do dan danas izdali i dva studijska albuma i prethodne dvije godine se iznimno profesionalno bavimo ovim poslom i na kraju krajeva od toga živimo. Zato i želimo sve više da koncertiramo iz mjeseca u mjesec.
Prvi album 2011. zvao se „Dert“, 2013. „Bilješke iz šestice“, a „Zukva“ je novi album. Taj naslov zapravo predstavlja autohtonu bosansku kiselu jabuku. Ona za vas ima simbolično značenje?
-To je interesantno jer ona isključivo raste u Istočnoj Bosni i u Crnoj Gori, dakle u te dvije zemlje. Ona ima izuzetno jak i dubok korjen i opstaje na prilično neuslovnim mjestima, gdje druge biljne vrste, naročito jabuka ne bi opstale. Ona služi kao sjajan kalem za druge vrste. Mi smo našli simboliku između tog korjena i kalema i sevdaha, koji sigurno ima duboke korjene u našoj kulturi i tradiciji, a isto tako služi kao kalem za druge muzičke tradicije, što „Divanhana“ i radi, dakle, kalemi na sevdalinku savremene muzičke stilove, kao što su klasična, džez i pop muzika.
Svi su članovi isti od početka, osim pjevačice Naide Čatić, koja je s vama od prošle godine. Pored vas na klaviru, ko su ostali članovi?
-Pored mene, tu je harmonikaš Nedžad Mušović, Azur Imamović na bas gitari, bubnjar Rifet Čamdžić i perkusionista Irfan Tahirović. Imali smo do sada i kolegu Vanju Muhovića, koji je pjevao prvi album, koleginicu Leilu Ćatić, koja je pjevala prethodna dva studijska albuma i naidu Čatić, koja je ustvari na poslednjem albumu predstavila kao gošća, nakon čega je s njom nastavljena saradnja i ona je naša nova vokalistkinja.
Šta pripremate za koncert u Tivtu osim materijala sa “Zukve”?
-Mi vrlo intenzivno radimo na našem koncertnom repertoaru i imamo običaj da sve tom što pripremamo u našem studiju, gdje vježbamo i što pripremamo za neke nove diskove uvijek testiramo na publici, da vidimo kako ih ona prihvata. Tako će u Tivtu i u Crnoj Gori ljudi čuti nekoliko pjesma, koje još nismo izvodili. Biće tu pjesama iz Južne Srbije, jedan slavonski bećarac, dakle biće sigurno novih numera pored ovih koje već mogu da slušaju na diskovima.
Puno ste putovali i učestvovali na festivalima po Evropi. Gdje biste još voljeli da putujete?
-Želja nam je da sviramo u Americi, Australiji, na Bliskom istoku, u Japanu –gdje god postoji publika. Zaista smo na tim festivalima vidjeli da je jedna velika porodica tog žanra World music, gdje već dugo godina spade i sevdalinka, pored fado muzike, flamenka, bluza, ili bilo kojih afričkih stilova, dakle sevdalinka je već dugo u toj porodici, pa ako je sutra svirate u Japanu, to nije ništa čudno, jer se tu izvode i sve pomenute vrste muzike.
Šta je najbitnije za sevdah?
-Mislim da je najbitnije da evoluira, da bude u toku s vremenom i da je mladi ljudi koji će dolaziti nakon Divanhane, Amire Medunjanin, Damira Imamovića i drugih savremenih izvođača prilagođavaju, tako da bude u skladu sa vremenom u kome se izvodi.
Samo na taj način sevdah može opstati, jer bojim se da već mladim generacijama neki stariji stil izvođenja sevdaha, od doajena sevdalinki, kao što su Safet Isović, Beba Selimović, Himzo Polovina nije zanimljiv, nije im interesantan taj zvuk. Sevdahu se jedino može osigurati opstanak ako bude prilagođavan i ako bude živio u skladu sa vremenom.
Ističući da upravo to rade savremeni izvođači sevdalinki, uspješno približavajući sevdah posebno mladoj publici, Tunjić je rekao da na koncertima “Divanhane” procentualno ima 80 posto mladih. On je pozvao ljubitelje ove vrste muzike na druženje u tivatskoj galeriji Buća u subotu, 14. maja, obećavajući im da će ih povesti na jedno lijepo muzičko putovanje Balkanom, gdje će pored sevdalinki moći da čuju i pjesme iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, odnosno tradicionalno region u malom.
Razgovor sa Nevenom Tunjićem emitovaćemo sutra (utorak, 10. maj) u 17h u “Mixeru”. Emisiju uređuje Marijana Mišić Škanata.
