Piše Marijana Mišić Škanata
Sve je slutilo na kišu. I pogled u nebo i prognoza.
A Luštica je čekala posjetioce, možda baš nas. Organizatori iz “Evropskog doma Tivat” nadali su se da će nam vrijeme biti bar donekle naklonjeno i da će ovaj dan ipak biti baš dobar za izlet. Crveni minibus firme „Zoranić“ stigao je na mjesto polaska 15 minuta ranije, ne bismo li ugrabili ulazak u vozilo prije napada kišnih kapi. Ekipa je kompletna, 9 malih i 9 odraslih putnika.
Počelo je raspjevavanje i smijeh, radosno iščekivanje lijepog.
Nedjelja je dan za izlete, ponavljam sebi u bradu, valjda će ovo biti lijepo iskustvo! Luštica se zeleni, masline, lavanda, rogač, ruzmarin prijaju oku, ali ne mirišu kao kad je sunčano. Barem ne pada, a u Tivtu i Kotoru pljušti, to je ta bokeljska mikro klima, poznata po nepredvidljivosti. Iz tivatskog dijela stigli smo u hercegnovski dio poluostrva. Uzak, vijugav put vodi nas kroz brojna mjestašca ka našoj prvoj destinaciji, iza Klinaca i Mrkova. Stižemo u Tiće, a naš domaćin dr Ilija Moric maše nam sa puta. Izabrali smo ovo imanje, na kome se po prvi put u Crnoj Gori organski gaje masline.
-Dobrodošli!-kaže Ilija, rukujemo se i predstavljamo. Vodi nas prvo u obilazak modernog mlina, koji melje 200 kila maslina odjednom i, kako kaže, 4 puta je efikasniji od onog starog, u konobi. Tradicionalno i savremeno se prepliću. Njegov brat Jovo poslužuje nas priganicama, koje nam je njihova majka Zorica pripremila za doček. Uz mlin su i aparatura sa kotlom za pečenje rakije i mašina za sitnjenje i drobljenje grančica. Djeca sa ozbiljnošću slušaju Ilijinu iscrpnu priču o njihovom načinu rada, pa se upućujemo u konobu. Usput, kao na pravom seoskom imanju, srećemo kokote, kokoške, patke, zečeve, koze, gdje se mališani rado zadržavaju.
U konobi nas čeka stari kameni mlin, koju pokreće ona vrijedna i pametna životinja, od ljudi obično povezana sa tvrdoglavošću, na koju smo pomalo i zaboravili, a vrijedila nam je. Pozdravljaju nas gazda Neđeljko Moric i njegova gospođa Zorica, koja je sa ukusom pripremila puno slanih i slatkih đakonija, pita, kolača i domaćih proizvoda, a djevojčice su se posebno obradovale salvetama, koje je ukrasila poljskim cvjetićima.
Ilija objašnjava da je mlin poslednji put korišćen prije godinu dana, a star je preko 300 godina. Pokazuje nam njegov način rada, a djeca upijaju svaku riječ.
Četrdeset hiljada za mlin im je nudio jedan bogati Italijan, priča domaćin Neđeljko, ali su odbili, ne želeći da rasprodaju dio đedovine i svog identiteta. Nekad je svako domaćinstvo na Luštici imalo mlin, prisjeća se on, a sad je to prava rijetkost.
Poslije gošćenja u konobi, zasjalo je sunce, čini nam se jedino ovdje u Boki. Tako smo mogli da prošetamo do maslinjaka.
Posebno uživanje djecu je čekalo tu, jer su imali priliku da maze magarice i hrane ih travama, koje su nabrali. Jednako su uživale i sedmogodišnja Ruška i dvadesetogodišnja Miška, čiji su muški primjerci bili u komšiluku. Poslednja priča za male i velike goste je o uzgoju i vrstama maslina, a na ovom imanju njeguju gotovo hiljadu stabala ove voćke.
Srdačan oproštaj od porodice Moric, pa krećemo ka domaćinstvu Štefice Seratlić u Zabrđu. Tek tu nas dočekuje kiša, ali ne za dugo. Nasmijana Štefica vodi goste na terasu, na kojoj se suši sir. Pravi isključivo kravlji sir, koji potom suši, ili stavlja u ulje, a prodaje i mladi. Posebnu pažnju plijeni velelepan pogled na bokokotorski zaliv, koji opija oči posmatrača sa njene terase.
U konobi gospođe Štefice suši se meso, pršut, slanina, kobasice, pa slijedi priča i o ovom procesu. I tu nas čekaju priganice i svi ostali proizvodi koje priprema, a neki od nas i kupuju ponešto za doma.
Kiša prestaje i vrijeme je da se ide ća. Puni radosti zbog novih poznanstava, lijepih utisaka i vrijednih priča ulazimo u crveni minibus i polako se vraćamo.
I treći izlet “Evropskog doma” u projektu “Radujmo se našem kraju –kamen, more, maslina”, koji finansira Opština Tivat učesnici su proglasili uspješnim, uz pitanje kad će slijedeći.
