Arhitekta, kulturni radnik, književnik… Sve je to Vlasta Mandić, Kotoranka koja najviše voli kad joj kažu da je Bokeljka.
– Kada me pitaju zašto sam upisala u arhitekturu odgovorim: Zato što sam rođena u Kotoru. Na fakultetu u Beogradu odmah je prepoznata specifičnost našeg kotorskog podneblja izražena kroz moje studiranje. Zato me i posebno bole te nepravde, kao što je slučaj sa našim čuvenim markatom, kojeg su htjeli da odstrane, a koji je sem pijace i dio kotorske istorije i mjesto gdje se ljudi poznaju. Pa, kako riba koja se prodaje na markatu može da bude nezdrava od ispusnih gasova, ako nije zagađena hrana koja se služi u restoranima koji su tik uz ulicu. Bojim se da je neko pokušao da o našem zdravlju „brine“ više nego mi sami – kaže Mandićka, gost Radio Tivta.
Kroz „Bokešku kužinu“ i „Botunade“ dvije svoje knjige pisane specifičnim bokeljskim humorom, prožete zanimljivim događajima, ona je sačuvala i jedan dio bokeljske istorije.
– Boka se čuva ljubavlju i poštenjem. Poštenim radom, počev od onog čovjeka koji čisti ulicu, pa do onih koji se brinu o nekim drugim stvarima. Samo poštenim odnosom prema Boki, uz maksimalnu odgovornost prema onome što jesmo možemo sačuvati naš zaliv – rekla je Vlasta Mandić, osvrćući se i na 1979.godinu. Davno je naime bilo, kad je osnovala klapu „Bisernice“ i održala je do danas. Uspješno, baš kao što su i sinoć, na sedmom spratu palube velikog kruzera, oduševili blizu 300 razdraganih inostranih gostiju.
