Mladić iz Tivta, Ivan Pantović prvi je student iz Crne Gore koji završava čuveni Fakultet za avijatičare u Dajtoni na Floridi. „Kao mali sam imao san i želju da postanem pilot. Možda što sam se rodio pored tivatskog aerodroma pa sam stalno gledao avione. Sa 12-13 godina već sam odlučio da samo to želim da radim i ništa drugo u životu. Nakon srednje škole u Tivat, upisao sam pilotsku akademiju u Vršcu. Porodični prijatelj koji leti za „Aljaska Erlajnz“ me je posavjetovao da najbolje nešto što mogu da uradim je da dobijem privatnu letačku licencu i odlučim da li sam zaista za tu profesiju. Preporučio mi je „Embry-Riddle Aeronautical University“, jedan od rijetkih Univerziteta koji nudi program baš za smjer koji sam želio. Rekao mi je da je to najbolja letačka škola na svijetu ako mogu da je priušte moji roditelji. Uvjerio sam se od prvog dana zašto taj fakultet nosi nadimak „Harvard na nebu“ i zašto se smatra najbolji fakultetom na svijetu za pilote i inženjere avijacije“, priča Pantović objašnjavajući da će po završenoj školi moći da bira šta želi da radi.
Njegova želja je ipak da leti. „Želja mi je da letim ili da budem inženjer u kokpitu. San mi je da upravljam jednim od najvećih aviona „Boeing 747“ ili „Airbus 380“. U Dajtoni se od prvog dana uči letjenje. Tek što sam se smjestio, prvog dana su mi dodijelili instruktora koji mi je nazvao i rekao „sjutra letimo“. I to je to, samo sam uzeo moje slušalice. Na „flight deck“-u čekiramo let, sa isntruktorom ispunim plan, pogledamo meteo izvještaj i letimo. Jedan od najzanimljivijih letova koji sam imao je onaj sa simuliranim kvarom jednog motora“, ističe Ivan dodajući da je jedini student u Dajtoni iz Crne Gore. „Kad sam došao profesori su mi rekli da nikad nijesu imali studenta iz Crne Gore. Imao sam i preznetacije gdje su insistirali da poredstavim svoju državu. To sam radio skoro svakodnevno, bilo im je zanimljivo. Neki profesori me čak i zovu „Montenegro“. Od ponedjeljka do petka žestoko učimo i radimo, a vikend je za izlazak u grad ili posjete susjednim gradovima Majamiju i Orlandu. Sa prijateljem sam avionom obišao cijelu Istočnu obalu“, kaže jedini student iz Crne Gore čuvene škole u Dajtoni. Zanimljivo je da je škola smještena na svega kilometar od čuvene trkačke staze Dajtona, pa studenti prema Ivanovim riječima često sa prozora prate NASCAR i ostale trke.
On ističe da uprkos brojnim mejlovima koje je slao Vladi i nacionalnoj aviokompaniji niko nije imao sluha da mu da stipendiju iako je izrazio želju da karijeru linijskog pilota počne u svojoj zemlji. Do završetka školovanja Ivanu je još ostalo manje od godinu, a porodica je sve teže da finansira školovanje. „Fakultet je jako skup, a letjenje još skuplje. Ni dalje nemam nikakvu stipendiju. Sebi sam čak dao zadatak da svake sedmice apliciram za po jednu američku stipendiju. Iako nijesu velike ubrzo sam shvatio da su te stipendije samo za Amerikance. Imam dobar prosjek iznad 3,5 od mogućih 4, imao sa i pohvale od dekana. Mislio sam da će mi to pomoći. Vladi Crne Gore sam slao mejlove, svim ministrima, molio da mi nekako finansijski olakšaju to školovanje. Nijesam nikad dobio nikakav odgovor od njih. Kao ni od Montenegro erlajnza iako sam bio spreman da za uzvrat per godina letim za njih kako bih otplatio to finansijsku podršku. Roditelji me finansiraju, nadam se da će uspjeti da okončam studije za godinu dana i napokon ostvarim svoj životni san“, kaže budući pilot, prvi iz Crne Gore koji će steći diplomu „Harvarda na nebu“.
