„Bilo je lijepo i lako ući u ovu priču ponovo jer su stvari dobro postavljene, pa se onda čovjek lako sjeti. U toku prve probe mi smo se već sjetili 90 posto stvari, a nismo igrali gotovo godinu dana“, rekao nam je Momčilo Otašević sinoć nakon igranja „Hasanaginice“.
„Kad smo došli na scenu, da prođemo tekst, sve je nekako išlo glatko, kao i kad smo pravili ovu predstavu, baš lijepo, teklo je sve.“
Momčilo je prije nekoliko večeri igrao i u „Filomeni Marturano“, o čemu kaže:
„Filomena se tu i tamo odigra unutra, mada i to treba da se igra više. Ove godine igra se dva puta na Purgatorijama i već je sve rasprodato. Ja sam rezervisao desetak karata i to dva mjeseca prije, kao i ostali, jer su me prijatelji molili da im nabavim karte. „
Mladom glumcu gušt je da igra obije predstave:“Veliki užitak je igrati obije predstave. Crnogorac sam, eto, pa mi je čak draža „Filomena“, jer ima manje posla. Ovdje sam ipak stalno na sceni, a u „Filomeni“ je i karikatura i komedija, a „Hasanaginica“ je drama, ima puno pijeska, konstantno smo na sceni, što zahtijeva dosta koncentracije, ali dobra nam je. Lijepo nam je, tu smo. Nije napisano da smo tu, Jagoš nas je stavio, ali nama je dobro, leglo nam je, znači da je tačno. Ovog ljeta generalno nedostaje mi Tivat, jer sam navikao da radim ovdje, pa se nadam da će da bude nešto narednog ljeta. Nedostaje mi i „Bokeški d.mol“.
U svakom slučaju, dobro se osjećam ovdje, inspirisan sam, kreativan sam kad sam tu, baš mi odgovara i baš mi je lijepo. Saradnja je uvijek bila fenomenalna sa Vojom Kaluđerovićem i Draganom Lakovićem, ranije i sa Milenom Radojević, ali nekako sam više radio sa njima, jer su oni bili tu s nama, sa tehnikom, išli smo i na gostovanja, pa smo se znali od ranije i samo smo nastavili saradnju. Baš volim radit ovdje.“
Otaševiću je pripala i lijepa uloga u susjednoj opštini, na jubilarnom 30. Filmskom festivalu u Herceg Novom, gdje je promotivno lice festivala.
