Pank strip vikend, odnosno Udruženje ljubitelja stripa iz Herceg Novog, nedavno je, u saradnji sa Sekretarijatom za kulturu i društvene djelatnosti Opštine Tivat, priuštilo Tivćanima druženje sa umjetnikom Vilijemom Simpsonom (William Simpson), svjetski poznatim zbog kreacija u najpopularnijem TV serijalu “The Game of Thrones” – Igra prijestola. Premijera sedme sezone očekuje se 16. jula na kanalu HBO, a storibording (storyboarding) je tek dio Simpsonovog svestranog stvaralaštva, o kome smo razgovarali za emisiju “Mixer”. Likovnog umjetnika iz Sjeverne Irske očarao je bokeški pejzaž, kao i druženje s ovdašnjim ljudima.
-U Tivtu ste prvi put, a Herceg Novi vas je već fasciniraoi imate sjajan odnos sa ljudima iz Udruženja ljubitelja stripa, kako vam se dopada ovdje?
-Ovo mi je treći put u Herceg Novom, a prvi u Tivtu i prelijepo je! Mislim, šta tu ima da se ne sviđa! Ja sam se sa radošću vratio u Boku, jer je to najdivnije mjesto! Sjećam se kad sam prvi put došao. To je bilo toliko opuštajuće mjesto, sa relaksirajućom atmosferom, finim ljudima. Toliko je prijatno! Dali su mi i to podmlađujuće piće da pijem, rakiju. Sjedio sam i mislio-vau, ovako živimo dug život! Biti ovdje je zaista prelijepo, pejzaž je nevjerovatan!
-Iako ste svestran umjetnik, poslednjih godina, prva pomisao na vas vezana je za “Igru prijestola”, da li vam to smeta i kako ste uopšte ušli u taj projekat?
-To je čudno, jer se “Igrom prijestola” bavim 8 godina. Prve godine je bila pilot epizoda i počeo sam da crtam prije nego što smo uopšte znali da će se serija raditi. Producent me je pitao da li bih uradio nešto za moguću TV seriju. Pitao sam ga o čemu govori, a on je odgovorio da ne može da mi kaže. Pitao sam što treba da crtam, a on je rekao vitezove u oklopu, praistorijske vukove, malo obezglavljivanja i grupu zamkova, pa sam to i uradio. U to vrijeme sam radio na drugom filmu, u Americi. Moj producent mi je na sred tog posla rekao da će se raditi “Igra prijestola”. Pitao sam znači li to da sam dobio posao, a on je rekao DA! Počeo sam odmah na pilotu i uradio veliki dio dizajna i konceptualnog umjetničkog rada, a onda i storyboard (storibord). Poslije sam ih i dalje radio, te pomalo konceptualnog rada u prvoj i drugoj sezoni. Radim takođe i druge filmove tokom drugog dijela godine, jer sam na “Igri prijestola” angažovan oko pola godine, a u drugom dijelu se bavim stripom, a takođe i režiram. I jako mnogo fotografišem! Dakle, dosta različitih stvari!
-Kako zapravo radite storyboarding?
-Storyboard za TV ili filmsku produkciju zapravo je kao strip verzija prije snimanja ijednog kadra. To nam omogućava da unaprijed vidimo ono što će režiser želeti da iskoristi u kadrovima u određenim sekvencama. Ti zapravo ne stavljaš na board sve, posebno ne za TV šou, ali radiš stvari, koje će biti malo teže, bilo zbog kamere, bilo zbog akcije, ili zbog pozadine, a može biti i mješavina elemenata.
Što se igranog filma tiče, može se raditi storyboard za veći dio filma. Radio sam na filmu “Morgan”prije dvije godine, a za “Halo” movie sam uradio tri četvrtine knjige snimanja, što je zaista dosta bordova. To je sve kadar za kadrom i pokušaj da shvatiš kakva će to da bude priča, u svakom slučaju postoje male razlike kada se rade različite stvari.
U pitanjuje i veliko smanjenje troškova, jer ako to možemo da odradimo na papiru, onda ćemo znati kakvi su nam snimci potrebni za film i neće biti gubitka vremena.
-Ovih dana vam se završila izložba u Belfastu, na kojoj je prikazan i Trooki gavran. Što je sve bilo izloženo?
-Drago mi je da ste to vidjeli? To je bila verzija, koju sam napravio za HBO reklamni spot, pa je urađena sekvenca u kojoj slikam Trookog gavrana i to je taj, koji je bio izložen u Belfastu. Bila su mi izložena i strip i filmska djela, neke od “Game of Thrones” tabli i puno mojih slika. Bilo je 40-50 radova, što je vrlo lijepo i postavka je trajala mjesec dana.
-Između ostalog ste radili za Batman, Judge Dredd, Hellblazers, a što je bilo na početku?
-Počeo sam davno sa Transformersima, a radio sam i Judge Dredd i Road Tripper, Batman, Hellblazer, Vamps za DC Comics i to “5 biking Girls vampires”sa Alien Lee, što je bilo brilijantno, imali su tri serije. Radio sam i Aliens za Dark Horse, zaista je bilo dosta stripova i mislim da su me zato i angažovali za storyboard rad. Sjećam se prvog takvog posla. Bio je to niskobudžetni film, koji je odmah otišao na video i zvao se “24 sata u Londonu”, što je bila blago futuristička pandurska stvar. Ljudii su znali za moj rad od osamdesetih i pitali su me da li bih to radio. Pomislio sam-Koliko to može biti teško, to je kao strip, pa sam počeo to da radim. Naučio sam mnogo tokom godina šta je to specifično za storyboard. Radio sam za određene snimke pokušavajući da zamislim šta bi moglo da dođe poslije, pokušavajući da ih održim dramatičnim i uzbudljivim… Ja to volim, volim da skačem sa jednog zanimanja na drugo. Stripovi su kao gotovo umjetničko djelo, a storyboard nikad nije završen prije završetka filma. Prije toga, to je samo navođenje, vodič i veoma korisno oruđe. Ja uživam u tome, jer mi je zadovoljstvo da radim na pravljenju priče. Volim da se bavim gotovom umjetnošću, gdje sam identifikovan kao konkretan umjetnik –ovako on radi, ovako crta, ovako on stvara slike i ljudi shvataju da je to moj rad…To je lijepo!
-Kada ste počeli da se crtate, pretpostavljam kao dijete?
-Ja sam odrastao u Deriju, drugom gradu po veličini u Sjevernoj Irskoj.Moja mama kaže da sam imao 3 godine kad sam počeo da crtam, vjerovatno po zidovima, ali to sam uvijek radio. U tome je stvar, nikad to nije bilo nešto za što sam mislio da ću baš to da budem, već sam to oduvijek radio. Na kraju moje osnovne škole su druga djeca počela da traže da im crtam i onda sam, kao dijete, mislio –ima nečeg u ovome! Stalno sam se budio sa tim slikama, uvijek sam ih pravio, bez obzira na to što sam radio, ilišto sam učio, studirao. Stalno sam crtao, to je bilo kao moja druga priroda. Uvijek vidim slike, dizajniram u glavi, to je nešto automatski, uopšte nije nešto što smišljeno pokušavam da radim.
Cijelog mog života je tako, bio bih bezuspješan građevinski radnik, ili računovođa, tako da je bolje što crtam slike.
-Da li vam muzika pomaže, s obzirom na to da stedošli na pank strip vikend?
-Obožavam muziku, ne znam koliko mi pomaže, ali slušam različitu vrstu muzike, zavisno od toga šta radim. Najčešće volim da imam uključen film na TV-u, ili TV seriju.To je kao da gledate život na platnu, što pomaže većini stvari koje pokušavam da crtam, jer dosta toga je u osnovi realistično. Ja jednostavno volim televiziju, jer sam kao dijete stalno sjedio i gledao “Zvjezdane staze” – Startrek sa blokom za crtanje na koljenima. Htio sam da radim obije stvari, a “Startrek” je bio na TV-u samo u određeno vrijeme i nisi mogao da pritisneš i biraš, kao što mi radimo danas. Gledao sam i “DR. WHO” i crtao slike, stripove. Uvijek sam kombinovao stvari, jer samo sjediš i radiš. Tako je sa svom mojom umjetnošću. Veoma mi je neobično i interesantno kad me ljudi strpaju u kutiju – o, vi ste storiborder- jer je to otprilike vrsta stvari koju sam radio prošle nedjelje, a ove slikam portrete, ili nešto drugo. Za mene je umjetnost vještina koju koristiš, ali je možeš koristiti za mnogo različitih formi, a ja jednostavno volim različite formate.
-Izgleda da imate puno inspiracije, možemo li zaključiti da vam ne nedostaje inspiracije?
-Ne nedostaje mi inspiracije. Ako treba nešto imaginativno da uradim, lako se snalazim, ali stvar je u tome da volim stvarni život i ništa za mene nije bolje od izazova samom sebi. Kao recimo ovdje, sjedim i crtam djeci, ali bi to moglo da krene u lošem pravcu. Faktor koncentracije je sjajan, jer dok sjediš sa publikom pitaš se –Bože, da li će ovo ličiti na osobu koju crtam, ali ja to volim. Volim i da imam prijatelje za modele, to dodaje extra dimenziju svemu što radim, a onda volim da se vratim crtanju fantazije i stripova.
-Koliko često izlažete, spremate li možda već novu izložbu?
-Ova koju sam završio je bila interesantna, jer je bila veoma dobro posjećena, tako da ljudi iz galerije u Belfastu hoće da naprave još jednu sa mnom, paće to vjerovatno biti za 6 mjeseci. Često me zovu i pitaju da učestvujem na brojnim izložbama sa 20-30 djela u drugim zemljama i za različite događaje. Uvijek je bar jedna u planu, a imam i projekat na kome radim, moj Angel projekat, što će takođe biti velika izložba, tako da što prije završim materijal, spremaćemo izložbu.
Razgovor na brzinu privodimo kraju, jer publika čeka na još malo Simpsonovih crteža, druženja i razgovora sa umjetnikom. Do novog susreta!
