Veoma zanimljiva i nadasve korisna tribina pod nazivom «Iz tame u svjetlo» održana je u Domu Kulture «Josip Marković» u Donjoj Lastvi. Na tribini je govorio biskup kotorski monsinjor Ilija Janjić i štićenici međunarodne zajednice «Ćenacolo» koja je poznata po jednom od najuspješnijih programa za liječenje zavisnosti.
„U zajednici sam četiri godine. Sretan sam što danas govorim u Tivtu. Moj otac je imao problema sa alkoholom. I bile su obiteljske svađe. I ja sam se počeo zatvarati u sebe. Nisam znao kako da se nosim sa tim. Počeo sam lagati. Počeo sam manipulirati. Konzumirao sam alkohol, sa 14 počeo sam pušiti marihuanu. Počeo sam krasti i sa 16 počeo prodavati drogu. Razvio sam mržnju prema roditeljima. I došao je heroin, navukao sam se na heroin. Uspio sam se skinuti. Živio sam lažni život. Za sve sam imao različitu priču. Imao sam sto priča u danu. I došlo je na naplatu. Dobio sam dvije godine zatvora. Počeo sam se bojati samog sebe.
Majka mi je pominjala zajednicu „Ćenakolo“. I nekako sam dobio snagu da dođem u tu zajednicu, da porazgovaram. Nešto je Bog napravio svoje. Znao sam da ću ući u tu zajednicu.. U početku nisam imao povjerenje. Jednostavno nisam vjerovao da ti neko hoće nešto besplatno dati. Da hoće da ti pomogne. Da se smije. Ali, osjećao sam se tamo lijepo. Do dan danas, u pomoč tih momaka i molitve, uz pomoć rada, odlučio sam raditi stvari do kraja. Bilo je poteškoća. Imao sam svoju prvu ispovjed nakon 18 godina. I osjećao sam se kao novi čovjek. Novi život sam dobio u ruke i krenuo sam dalje kroz zajednicu. Proradila mi je savjest. Nakon dvije godine otišao sam kući. I shvatio sam da nemam nikakav odnos prema roditeljima i sestri. Opet sam se vratio u zajednicu. Još sam u zajednici. Svaki dan živim sam sa sobom, sa svojim slabostima, sa Bogom. Mijenjam se i drago mi je da mi je zajednica ukazala toliko povjerenje. Želim pobjediti zlo u meni“– rekao je Sebastijan iz Zagreba
„Njihova javna ispovjed nadam se da će izazvati da i drugi govore o svome blatu. To je jako teško. Kad čovjek spozna sam svoje blato, tu tamu, koju želi da promjeni u svjetlo mnogo je razgovjetnije pričati sa najbližima. I drugi spoznaju da se on promjenio. Svako je kovač svoje sreće i svako treba da prođe vlastitu terapiju spoznaje. A to je najteže. Kad sam ja upoznao sebe, svoje blato, onda se traži način da se očisti to blato. I postoji ta zajednica. To je oaza. Od tame, preko križa koji svijetli, do svjetla. Kad spoznaš tamu i blato stupi pred Boga. Bog uzme to blato, tu tamu i baci iza leđa. I sad je sve čisto“ – poručio je monsinjor Ilija Janjić.
