Iako je proteklo više od mjesec dana od pokretanja kampanje „Stop krivolovu“, iza čega stoje građani i sva ribolovačka i ronilačka društva u državi, situacija na terenu, barem kada govorimo o najekstremnijem- krivolovu eksplozivnim sredstvima, nije nimalo bolje. Ribari upozoravaju da su ove aktivnosti čak i učestalije. Policija se aktivirala, čamci plovne jedinice češće su na moru, ali njihova zalaganja očigledno nisu dovoljna da bi se stalo na put ovom vidu organizovanog kriminala.
Mjesec je dana od pokretanja kampanje „Stop krivolovu“, iza koje je inicijalno stala grupa građana- zaljubljenika u naše vodene resurse, okupljenih u fejsbuk grupi „More i ribolov“. Jedan od pokretača kampanje je i naš sugrađanin Miloš Vučetić, član Ribarskog društva Pagar.
RT: Koliko ste zadovoljni efektom vaših zalaganja? Kakva je reakcija javnosti na činjenicu da ste pokrenuli dijalog na temu o kojoj svi skupa već decenijama ćutimo? U Crnoj Gori, gdje se baca i do 100 kg dinamita dnevno, za ovaj zločin do sada niko nije krivično procesuiran.
Miloš Vučetić: Mi smo uspjeli da animiramo javnost, da se oglasimo u svim medijima, koji su nas zdušno podržali. Između ostalih medija, članovi naše grupe imali su gostovanja na televizijama Vijesti i RTCG, jako su dobro propraćeni. Osim nacionalnih, podršku su nam pružili i brojni regionalni mediji. Za sada su reakcije dobre. Do sada nismo imali nikog ko je odbio da nas podrži. Veoma nam je bitna podrška koju od početka imamo od stručnjaka iz Instituta za biologiju mora. Osim svih ribolovačkih klubova i Saveza za sportski ribolov, sa nama su i svi ronilački klubovi u zemlji. I naravno, ono što je najvažnije, podržavaju nas građani. Javili su nam se i predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, koji su, naravno, podržali, ali i pozvali da prijavljujemo bilo kakav vid krivolova, bilo kakve nepravilnosti. Vidmo da su oni jako spremni da reaguju, samo da im se javi, jer je to jedini način da oni mogu da izađu na teren. Dakle, reaguju tek na prijavu građana, ne mogu samoinicijativno. Osim reakcije policije, očekujemo i reakciju tužilaštva. Jer, i do sada je bilo slučajeva privođenja ljudi zbog ribolova eksplozivnim sredstvima, ali bez ikakvog ozbiljnog efekta na kraju. Ili su oslobađani, ili su im propisivane neke simbolične kazne.
RT: Grupa More i ribolov nije u kampanju krenula nepripremljena. Nije vam intencija da kritikujete bilo koju instituciju, već da im se ponudite kao podrška u neophodnoj koordinisanoj akciji svih nadležnih i voljnih, koja je neophodna kako bi se ovom vidu organizovanog kriminala stalo na put. Predlažete osnivanje Ribolovačke službe. Da li po ovom pitanju ima reakcija nadležnih?
Miloš Vučetić: Mi za sada nismo dobili po tom pitanju nikakve povratne informacije od MUP-a. Na žalost, do sada su se svi ograđivali od neke odgovornosti, počev upravo od MUP-a i Ministrastva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Moramo reći da je osnovna djelatnost MUP-a na moru je čuvanje i nadzor državne granice. I oni ustvari nisu nadležni za problem krivolova. Međutim, mi se nadamo da će- da li oni, da li opštine, komunalne policije, Ministarstvo poljoprivrede, ili svi oni zajedno- osnovati jednu jedinicu, koja bi se bavila ovim problemom. Mi smo od Ministarstva poljoprivrede dobili primjedbu da bi ribolovački klubovi trebali osnovati te ribolovačke službe. Međutim, kao što i sami zanju, to je potpuno neizvodljivo. Mi imamo organičen broj dozvola za sportski ribolov, koje imamo pravo izdavati na godišnjem nivou. Te dozvole koštaju svega 20 eura, što jedva pokriva skromnu organizaciju nacionalnih takmičenja i učešće na regionalnim i evrospkim takmičenjima. A sve i da sav taj novac preusmjerimo na uspostavljanje jedne takve službe, on bio bio nedostatan i za osnovne korake u tom smjeru.
RT: I sam ste sportski ribolovac, ali dozvolu, kažete, vadite samo vlastite savjesti radi. Nikad niste bili predmetom ničije kontrole.
Miloš Vučetić: Iako sam se sa karolom počeo družiti još kao dijete, ozbiljnije se sportskim ribolovom bavim unazad četiri-pet godina. Govorim o ribolovu i sa kraja i sa barke. Za to vrijeme, dakle od kada vadim te dozvole, nikada nisam imao ni jednu kontrolu. Ni od strane policije, ni od strane Lučke kapetanije. Njih bih posebno napomenuo, jer na moru ima mnogo nepravilnosti. Evo na primjer, ovdje u Tivatskom zalivu tokom sezone na moru možete vidjeti svega i svašta. Toliko je nepravilnosti, bahatog i neodgovornog ponašanja, da naš zaliv ljeti liči na neku raskrsnicu u Indiji. Gdje nema nikakvih pravila, nikakvog poštovanja zakona.
Dakle, nam kontrola ni od strane kapetanije, ni od strane MUP-a. S tim što opet napominjem da MUP nije nadležan da kontroliše da li imamo jednu ili tri vrše, dvije ili tri udice, i generalno- koji alat koristimo za ribolov. Naravno, dinamit je druga priča. I, dakle, čiji god da je to posao- ne postoje apsolutno nikakve kontrole.
RT: Kakva je reakcija samih donamitaša-krivolovaca na kampanju „Stop krivolovu“? Da li uopšte ima njihove reakcije?
Miloš Vučetić: Ima promjena, ali na žalost, na gore. Svakoga dana imamo sve više i više prijava, sve više informacija sa terena. Moram napomenuti da policija, konkretno za ovo područje nadležna plovna jedinica Herceg Novi, izlaži na teren, da postoje kontrole. Njihovi službeici su gotovo svakodnevno na moru i vrše kontrole. Međutim, očigledno je da te kontrole nisu dovoljne, da se ne djeluje preventivno. Jako je važno pratiti djelatnosti na pozicijama koje svi znamo, ne baca se dinamit od juče, već decenijama unazad. Svi znamo na kojim pozicijama se vrši krivolov. Evo, možemo ovom prilikom pomenuti lokacije u našoj blizini- počev od rta Mirišta, Ponte Vesla, Ponte Mačka, Kočišta, Zagore, Bigova pa do Platamuna. Evo, za one koji nisu do sada znali, sada znaju- svaki istureni rt je potencijalno mjesto gdje se vrši taj krivolov. Ima, dakle, kontrole, ali ta kontrola nije dovoljna. Vrši se kontrola sa mora, dok se najveći dio tih nelegalnih i opasnih aktivnosti vrši ustvari sa kopna, i to u ranim jutarnjim satima. Dakle, nema nikakve svrhe patrolirati čamcima u popodnevnim satima, napraviti đir, ako vi niste bili na terenu oko dva-tri ujutro, sačekali nekoga, pratili nekoga i spriječili ga u namjeri da baci dinamit u more.
Podmorju pogođenom dinamitom za ekološki oporavak potrebno je minimum 30 godina. Na 293 km crnogorske obale Hidrografski institut Hrvatske markirao je čak 48 „crnih“ tačaka, gdje se i dalje „ćiketaje“. Na preko 2000 km Hrvatske obale takvih je tačaka svega 8. Dok ronioci turistima „olimpijske krugove“ na dnu kroz šalu pokušavaju objasniti nadnaravnim silama, dinamitaši i dalje nesmetano pripremaju svoje „miće“.
