Prezentacija rezultata studija „Regulisanje vodotoka i kanala u specijalnom rezervatu Tivatska Solila“ i „Studije zaštite kulturne baštine u specijalnom rezervatu Tivatska Solila“ koja održana danas u sali opštine, izazvala je veliku pažnju.
Studije su predstavili dr Andrej Sovinc iz Ljubljane, Aleksandra Kapetanović i Milena Vrzić iz Kotora.
Prisutne je pozdravio i direktor JP Morsko dobro, Predrag Jelušić:
“Ono što je krajnji cilj svih ovih aktivnosti koji su sprovodjene u prethodnom periodu i sada, jeste da dobijemo kvalitetan mendžment plan upravljanja ovim resursom, kao i da budemo u fokusu Ministarstva održivog razvoja i turizma, kako bi dali dobar primjer valorizacije zaštićenog područja”.
Prva opsežna istraživanja usmjerena na značaj solane realizovao je bokeljski istraživač Mladen Crnogorčević, krajem XIX vijeka. Prilikom izgradnja aerodroma i radova na obnovi solane 1959. godine ponadjeni su i sakuljeni arheološki predmeti. Arhološka iskopavanja na brežuljku Gomilica preuzela je Maja Parović-Pešikan 1966. godine.
Kao važan segment kulturne baštine, Solila se po prvi put obradjuju 2005. godine. Regionalni zavod za zaštitu spomenika culture, Centar za kulturu Tivat i Projektor- centar za kulturno nasljedje, uz koordinaciju arhitektica Zorice Čubrović iz Kotora i Katarine Nikolić iz Tivta, istraživanje, izložba i katalog “Tivatska solila, proučavanje i valorizacija”.
Osnovni element kulturnog pejzaža Solila je njegov prirodni kontekst tj. okruženje:
– položaj Solila na dnu uvale Krtole Tivatskog dijela bokokotorskog zaliva, oivičene rtom Brdišta i ostrvima tivatskog arhipelaga sa sjeverne strane I padinama Krtola sa južne strane
– Solila kao kajnji svjeverozapadni dio Soliockog polja- slane močvare, ispresjecjan rječnim tokovima Odoljenštice i Koložuna, sa djelimično izmijenjenim trasama i regulisanim, i oivičen prirodnim neizgradjenim uzvišenjima/brežuljcima sa sjeverne strane i krtoljskim padinama sa južne strane, i sa crkvom Sv. Arhangela Mihila na vrhu Markova glava.
“Na osnovu rezultata istraživanja i analiza sprovedenih tokom izrade ove Studije, predlog je da se Solila kao cjelina zaštite kao nepokretno kuturno dobro. Zbog svih elemenata kulturnog pejzaža koji su evidntirani na Solilima, zbog karakteristika i vrijednosti cijelog prostora, predlog je da se Solila zaštite kao kulturni pejzaž”- istakla je Aleksandra Kapetanović arhitektica konzervatorka.
Prema zakonu o zaštiti kulturnih dobara, zaštitu ima i zaštićena okolina nepokretnog kulturnog dobra.
“Predlog je da zaštićena okolina Solila obuhvati i lokalitete koji se nalaze u neposrednom okruženju a koji su od značaja z očuvanje vrijednosti Solila. Takodje, predlog je da se pod posebnim režimom zaštite i arheološki lokaliteti Gomilica i Stražnica”- kazala je Milena Vrzić arheološkinja.
Dr Andrej Sovinc je govorio faktorima koji imaju uticaj na biodiverzitet, a to su hidrološki režim, poplave, more, djelatnosti čovjeka, zagadjenje.
“Solila kao zaštićeno područje, buduće Natura 2000 područje, treba funkcionisati na sledeći način:
– U strogom i posebnom rezervatu prirode zabranjeno je vršiti radnje I aktivnosti i obavljati djelatnosti koj mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen zaštićenim prirodnim dobrom
– Posjećivanje rezervata prirode u cilju obrazovanja može se vršiti na osnovu dozvole koju izdaje pravno ili fizičko lice koje upravlja zaštićenim prirodnim dobrima
– Kontrola hidrološkogrežima je neophodna radi dostizanja cilja očuvanja rijetkih, prorijedjenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, zbog kojih su Solila proglašena posebnim rezervatom prirode”- istakao je dr Sovinc.
On je naglasio da su glavni ciljevi uravljanja zaštita biodiverzitet i ekološka obnova, posjeta, ekološka svijest, informisanje javnosti i posjetioca, kao i zaštita i promocija kulturnog nasledja, a takodje i doprinos razvoju lokalne zajednice( turizam, radna mjesta, posjeta, podrška tradicionalnim aktivnostima, prezentacija solinarstva…).
