“U Italiju me je prije 11 godina odvela potraga za obrazovanjem, a trenutno imam studio u San Lorencu, starom dijelu Firence. Za mene je Firenca grad u kome se radi, a u Tivat i u Boku dolazim po inspiraciju, da bih obnovio stvaralačke snage, da bih se potrudio da taj dio estetike, koji ovdje pronalazim ukrstim sa fjorentinskom tradicijom i da bih stvarao slike, koje sažimaju ta dva svijeta i kvaliteta“ rekao je mladi Tivćanin Vladimir Jovićević za naš program u susret svom prvom samostalnom predstavljanju tivatskoj publici, koje je zakazano za sutra u galeriji Buća.
Jovićević je u Italiju krenuo nakon završene gimnazije u Kotoru, u potrazi za likovnim usavršavanjem. Prije toga potezima olovke i kičice učio se u Školi crtanja i slikanja CZK Tivat kod akademskih likovnih stvaralaca Momčila Macanovića i Ljubomira Popadića, što su naši sugrađani imali prilike da vide na kolektivnim izložbama polaznika Škole. Nakon diplomiranja na „Accademia di belle arti de Terni“ nastavio je usavršavanje u realističkom slikarstvu na „Florence Academy of Art“.
O svojoj samostalnoj postavci, koja će biti otvorena na dva galerijska nivoa, umjetnik kaže: „Odlučio sam da zaokružim jedan duži stvaralački period, veći dio slika je urađen 2016, ali ima i starijih. Riješio sam da donesem sve te slike, ali je veliki broj velikog formata, pa još nisam siguran koliko će ih stati. Biće različitih tehnika i motiva, a potrudiću se da izaberem one najbolje. Program, koji sam radio na Akademiji najviše je zahtjevao portrete i po meni su to slike koje traže najviši stvaralački nivo i najzahtjevniji su. U posljednje vrijeme radim i pejzaže. Po meni, u svijetu fotografije i niza slika, kojima smo izloženi svakodnevno, nekako moramo sve to da zaobiđemo kao slikari. Jako volim ulje na platnu, jer dozvoljava najširi spektar i njima se može naslikati nešto što je najbliže realnosti, pa je i najteže i najlakše. Najviše volim ulje na dasci, panelima, zato što svaka površina ima svoje prednosti, a ovo po mom mišljenju može da bude najistrajnije.“
Jovićević je do sada izlagao uglavnom u Firenci, u saradnji sa „Florence Academy of Art“, gdje radi kao profesor crtanja: „Jedna od značajnijih izložbi, međutim, bila je „Represent“ u Londonu i ostala mi je u lijepoj uspomeni. Tamo su mi otišle samo slike, ali je uspostavljen niz kontakata i čitav niz ljudi koje sam upoznao tom prilikom. Inače mi nije bilo lako udovoljit kad je u pitanju obrazovanje. U Firenci sam otkrio čitav jedan svijet ljudi, koji dolaze sa raznih strana i rade na očuvanju slikarske tradicije realizma. Poslednji veliki majstor je, po njima, bio Pietro Anigoni (Annigoni), koji je formiran na tradicionalan način, a to je italijanska botega. Onda je veliki broj Amerikanaca, koji su dolazili sedamdesetih, osamdesetih godina u Firencu učio ili kod njega, ili kod Nerine Simi, koja nije bila naročito poznata, ali je bila ćerka poznatog slikara Filadelfa. U Firenci sam tako našao tu direktnu nit, koja me je povezala sa slikarskom tradicijom. Kad je u pitanju realizam, treba težiti samo najboljem. U poslednje vrijeme čitav taj pokret je dobio na zamahu otvaranjem škola, koje su slične „Florence Academy of Art“, a mnogi koji su studirali ovdje su kasnije nastavili da otvaraju škole i ateljee, čiji je obrazac i način poslovanja i predavanja sličanb. Ja se trudim u svom ateljeu da slijedim tu neku tradiciju.
Dolaze mi studenti iz cijelog svijeta, koji donose svoju kulturu, mentalitet, način ponašanja i obračunavanja sa svim izazovima, koji se pred njih stavljaju. Nekad se dešava da ja naučim od njih više nego oni od mene.“
Vladimir ističe da je na drugi način shvatio koja je vrijednost Boke, kad je stigao u Firencu, gdje mu se čude što ne živi na jednom takvom mjestu.
„Ovom izložbom ja pokušavam da skrenem pažnju na to u kakvoj ljepoti živimo i da su naši životi obogaćeni ovim predivnim mjestom, što mnogima često nije jasno. Želio bih da stavim akcenat da Boka ima posebnu estetiku, koju treba da naučimo da prepoznajemo i čuvamo. Putem slikarstva, ili nekog drugog zanata treba male djelove te estetike da zamrznemo u vremenu, da bismo to mogli da nadograđujemo, što često nije slučaj.“
Slike Vladimira Jovićevića očekuju svoju publiku sutra u 21 sat na otvaranju izložbe u galeriji Buća, pa sve do 20. avgusta, do kad će ovdje disati i biti joj na uvidu.
