Fenomenalno finale evropskog prvenstva u Istanbulu. Finale sa šmekom Jugoslavije, u kojem se pokazalo zašto se košarka na ovim prostorima ludog i čudnog Balkana toliko voli i zašto je zaštitni znak EX YU. Slovenija ga je riješila u svoju korist savladavši Srbiju rezultatom 93:85 u meču punom preokreta. Dvije najsjajnije košarkaške medalje iz Turske idu na prostor bivše Juge. Tamo gdje i pripadaju, tamo gdje se najviše vole.
Toliko je toga po čemu će se ovaj meč pamtiti, a to nije samo simultanka koju je praktično do samog kraja igrao Goran Dragić, majstorije Bogdana Bogdanovića. To su i suze malog 18-ogodišnjeg Luke Dončića koji kao da je igrao posljednje, a ne prvo od brojnih finala u sigurno velikoj karijeri. To su i navijači, koji su cijeli ovaj prostor predstavili u jednom ljepšem svijetlu, to su i zagrljaji igrača na početku i na kraju jednog istinskog spektakla. Na žalost, pamtiće se i po suđenju koje nije bilo na nivou igre. Ali, glavni djelilac pravde stigao je iz dalekog Brazila. Košarka ipak ritmom, šmekom, pa čak i po onom mangupskom stavu kosmičkom je daljinom udaljeno od fudbala. Na cijelom prvenstvu sudije su bile “crna rupa”. To je već veliki problem FIBA i ne umanjuje slavlje Slovenije koja je uz devet pobjeda, bez poraza osvojila titulu.
Najefikasniji igrač susreta bio je Goran Dragić strijelac 35 poena. Kod Srbije Bogdan Bogdanović postigao je 22 poena.
Izabrana je i najbolja petorka šampionata. Čine je: Goran Dragić, Luka Dončić, Aleks Šved, Bogdan Bogdanović i Pau Gasol. MVP šampipnata je Slovenac Goran Dragić.
