Filozofija samostalnog života osoba sa invaliditetom (OSI) bila je tema radionice, koju je Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizovalo u sali za sastanke Opštine Tivat. Projekat ovog udruženja “To really live” (“Zaista živjeti”) podržala je norveška fondacija Uloba (Bente Skansgard Independent Living Fund), jedna od najvećih svjetskih organizacija kada je u pitanju ova tema, koja zapošljava stotinjak osoba sa invaliditetom.
Anđela Radovanović – programska menadžerka UMHCG rekla je da je ta organizacija jedina u Crnoj Gori okuplja osobe sa svim vrstama invaliditeta i da se u velikoj mjeri bavi njihovim samostalnim životom.
Mirjana Mima Ivanović, koordinatorka Pravnog programa UMHCG i antidiskriminacije, govorila je o nastanku ove vrste filozofije krajem šezdesetih godina prošlog vijeka u Berkliju, Kaliforniji, zahvaljujući Edu Robertsu, oboljelom od dječje paralize, kao i o svojim iskustvima samostalnog života.
Među petnaestak učesnika bili su djeca i omladina sa smetnjama u razvoju, njihove majke i personalne asistentkinje, koje angažuje Evropski dom Tivat. Utisci svih aktera bili su mimo očekivanja, a posebno ih je fascinirala “Igra ograničenja”, slična Monopolu, koju su zajedno igrali i odrasli i djeca. Ova društvena igra koncipirana je kao suočavanje sa sistemom, punim prepreka za OSI u svim oblastima, ali i uz mogućnosti za poboljšanje.
Za razliku od Monopola, u kome je cilj izgraditi što više hotela i zgrnuti što više novca, cilj ove igre je smognuti snage, snaći se i preći sve prepreke, bez odustajanja. Polje “Za vas je igra završena” govori dovoljno o tome koliko je put težak. Igru je osmislio nedavno preminuli aktivista NVO, Milan Šaranović, koji je na taj način iza sebe ostavio važnu i lijepu poruku.
“Zamišljao sam sebe kao tog piona, kojim sam igrao. Bile su razne prepreke i pokušavao sam da dođem do cilja. Radio sam koliko mogu, trudio sam se i izborio. Zaista je igra poučna i divna”, prokomentarisao je petnaestogodišnjak Vlado.
Mima Ivanović za naš program je rekla da je naše društvo sada otprilike na počecima, kao SAD u vrijeme kada je osnivano prvo društvo za samostalan život OSI, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka.
“Udruženje mladih sa hendikepom osnovano je 2001. Od osnivanja radimo po principima filozofije samostalnog života, imamo pionire te filozofije i utabavamo tu startnu poziciju za nove generacije. Kod nas fali te preduzimljivosti, koju imaju u SAD. Nažalost, mnogo toga nedostaje u našem društvu i mi kroz ove radionce pokušavamo da pomognemo OSI da se bore za sebe i za svoje ja. Ja nekad budem umorna i pomislim – pa ja jedna moram da se borim sa sistemom, što troje, četvoro ne bi moglo! Da bih dobila neko primanje, moram silne procedure da pokrećem, da se iscrpljujem, da tražim ko će mi potpisati zahtjev za personalnu asistenciju za najosnovnije stvari i da razmišljam hoću li to moći sutra da platim. Često se i ja obeshrabrim. Barijera je mnogo na svakom ćošku, ali na nama je da budemo svjesni sebe i svoje vrijednosti i da radimo na tome da je što bolje iskoristimo.”
Kristina Petrović, samostalna savjetnica opštinskog Sekretarijata za mlade, sport i socijalna pitanja najavila je da će do kraja godine biti formirana radna grupa u našoj opštini, koja će raditi na Lokalnom planu akcije za OSI.
Radionica u Tivtu bila je druga od ukupno tri, planirane na ovu temu, sa namjerom da ohrabre i podrže OSI na putu osamostaljenja.
