Arcadia Academy, privatna internacionalna škola koja u Boki postoji već šest godina, potrudila se da potrebnim akreditacijama obezbijedi funkcionisanje u okviru najprestižnijeg međunarodnog obrazovnog sistema Univerziteta Kembridž, ali i mobilnost učenika u oba smjera sa javnim školskim sistemom u našoj zemlji. Od sljedeće školske godine, Arcadia će crnogorskim đacima ponuditi i određeni broj stipendija, pri čemu će nivo znanja engleskog jezika kod potencijalnih učenika i informisanost i motivacija roditelja biti glavni kriterijumi, rekao je gostujući u našem programu Milija Božović, akademski direktor Arcadia Academy-a.
„Internacionalna škola nije a priori škola za strance, kako se to često razumije. Arcadia Academy je prva i jedina britanska internacionalna škola u Crnoj Gori, otvorena za djecu predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Škola je privatnog karaktera, otvorena je za svu djecu, a kompletan nastavni program realizuje se na engleskom jeziku“- objašnjava Božović. Akreditacija Arcadia akademije za realizaciju internacionalnog obrazovanog sistema Univerziteta Kembridž, dobijena prije pet godina, djecu koja pohađaju ovu školu čini u budućnosti konkurentnima za najkvalitetnije obrazovanje na svim meridijanima.
„Poznato je da djeca sa Balkana ne prolaze dobro na PISA testu. Razlog tome je što znanje koje usvajaju nije funkcionalno. Djeca u našoj školi dobijaju veliko znanje, ali osim da ga usvoje, nama je kao vaspitačima jednako važno da ga primjene. U tom smislu njegujemo drugačiji sistem. Znanje koje učenik može da primjeni u stvarnom životu ne podliježe faktoru zaborava. Upravo zbog takvog načina rada, Kembridžov sistem je postao standard u svijetu i koristi se u preko 170 zemalja u više od10 hiljada škola. Đaci koji dobiju Kembridž kvalifikacije, dobijaju i kartu u svijet raznih mogućnosti. Otvoren im je put ka mnogim prestižnim univerzitetima ovoga svijeta“- ističe Božović.
Kroz školski program, istorija i geografija obrađuju se sa lokalnog aspekta. Djeca lekcije iz istorije dobijaju posjećujući znamenita mjesta i spomenike Crne Gore. „Plan i program omogućava nam da uvrstimo nacionalnu istoriju i geografiju. Kembridžove škole se nalaze svuda u svijetu, i ne bi imalo smisla da dijete u školi u Indoneziji pet mjeseci uči o kraljici Elizabeti. Djeca naše škole uče o Njegošu, o Petrovićima, idu na Gospu od škrpjela, posjetili su nedavno Pomorski muzej u Kotoru, i tako dalje. Gledamo da svo to znanje bude lokalno primjenjivo i korisno u društvu. “
Individualni pristup i praćenje napretka svakog učenika ponaosob bitan je faktor uspješnosti ovog obrazovnog programa. „Kembridžov program je progresivan, tačno definiše ciljeve koje dijete treba da zadovolji od prvog do devetog razreda osnovne škole. A progresivan je jer su ti ciljevi uglavnom slični, samo na različitom nivou zavisno od razreda. Mi to pratimo i uz pomoć interne tehnologije, koju smo sami razvili, i u svakom trenutku možemo znati na kojem je stupnju razvoja određeni učenik i kako mu možemo pomoći. Bilo da je to jedan na jedan, ili u manjim grupama, ili kroz neki drugi vid diferencijacije u učionici.“
Benefiti individualnog pristupa su brojni- djeca su samopouzdana, odgovorna, inovativna, spremna za sve ono što ih čeka u stvarnom životu. „ Dosta ljudi, kada se kaže individualni pristup, to posmatra na pogrešan način. Nije u pitanju situacija u kojoj jedan nastavnik 45 minuta sjedi uz jedno dijete i posvećuje pažnju samo njemu. Diferencijacija u učionici je takva da nastavnik uvede temu, i kroz to uvidi što treba kojem djetetu. Jer, svako je različit, svako uči na drugačiji način. Dakle, nastavnik uvodi temu petnaest minuta, a preostalih pola sata koncipira čas tako da je odjeljenje podijeljeno u tri ili četiri grupe po nivoima, a svaka grupa ima određenu aktivnost najprikladniju svojim potrebama,“- objašnjava Božović, ističući da se kroz ovakav način rada djeca potiču na razmišljanje i donošenje zaključaka o određenoj temi, umjesto da im se informacije serviraju kao takve. To su glavne odlike Kembridž programa i onoga što zovemo funkcionalnim znanjem.
Poseban izazov predstavlja obezbjeđivanje adekvatnog nastavnog kadra za sprovođenje ovakvog programa. Iako u Crnoj Gori postoji Pedagoški fakultet, mali broj učitelja govori engleski jezik na potrebnom nivou. Upravo iz tog razloga, objašnjava Božović, školi je bila potrebna još jedna internacionalna akreditacija: „U obezbjeđivanju kadra imamo veliku pomoć od Savjeta britanskih internacionalnih škola (Council of British International Schools)- COBIS. Kroz njihov portal objavljujemo spisak upražnjenih radnih mjesta, odnosno kadra koji nam je potreban za sljedeću godinu. Mi to radimo dosta rano, za narednu školsku godinu već u februaru ili martu. Kroz COBIS, nastavnici iz svih djelova svijeta prijavljuju se za otvorene pozicije, između ostalih i u našoj školi. Zainteresovani nastavnici bivaju filtrirani kroz COBIS, što nama osigurava da dodijemo najkvalitetnije saradnike.“ Samo jedna trećina aktuelnog nastavnog kadra u Arkadii je iz Crne Gore, ostali nastavnici dolaze iz raznih krajeva svijeta, uglavnom sa engleskog govornog područja.
Akreditacija Ministarstva prosvjete omogućava učenicima Arcadia akademije da u svakom momentu školovanje mogu da nastave u nekoj od javnih škola u Crnoj Gori, jednako kao što djeca koja pohađaju javne škole mogu postati učenicima Arcadie. U namjeri da se što više otvori za lokalnu zajednicu, Arcadia od naredne školske godine namjerava ponuditi određeni broj stipendija za crnogorske učenike, čiji roditelji nisu u prilici nadoknađivati za naš standard visoke troškove školarine. „U našoj se javnosti privatne škole doživaljavaju kao pitanje prestiža. Budimo realni- privatno obrazovanje jeste skupo, ali ono što se dobija ovakvim obrazovanjem nema cijenu. Ako biste stavili troškove i potencijalnu dobit na papir, mnogo bolja investicija je školovati dijete nego kupiti auto. Upravo iz privatnih škola ima najviše onih koji dobiju pune stipendije za Kembridž, Oksford, Harvard, koji već decenijama proizvode generacije mladih ljudi, punih znanja i sposobnosti. Rezultati pokazuju da preko 90 posto diplomaca sa ovih univerziteta zarađuju u prosjeku oko 15 hiljada dolara više na godišnjem nivou od onih koji su diplomu stekli negdje drugo. Međutim, ostaje problem da je za naš standard cijena školarine u Arcadii dosta skupa. Mi nismo u prilici da snizimo cijenu školarine, jer sve akreditacije i testove koji se ocjenjuju eksterno plaćamo jednako kao da se nalazimo u Njemačkoj ili Austriji. U tom smislu, nema razumjevanja za lokalne standarde i potrebe. Međutim, ono što pokušavamo da organizujemo i što ćemo, nadam se, moći i formalno da objavimo u martu ili aprilu su stipendije za učenike iz Crne Gore koji dobro vladaju engleskim jezikom, koji pokazuju dobre rezultate u školi i čiji su roditelji zainteresovani za ovakvo obrazovanje i znaju šta takvo obrazovanje znači “, kaže Božović, objašnjavajući da za ovaj projekat pokušavaju da obezbjede podršku nekih od lokalnih banaka.
Tipičan školski dan u ovoj obrazovnoj ustanovi značajno je drugačiji od sistama u našim školama. Školski autobus dovodi djecu u školu oko 8:15h. Prvi brok časova počinje u 8:30. Već u 10 sati djeca imaju zasluženi odmor i užinu, da bi nakon drugog bloka časova u 12 sati imali i zdravi ručak. Popodnevni blok časova traje od 13h do 14:30h, a obično su to manje zahtjevni predmeti. Od 14:30h do 15:30h svi učenici imaju mogućnost da se uključe u neku od vannastavnih aktivnosti, koje nisu obavezne. „Mi smo u školi usvojili neku, da kažem, malo drugačiju kulturu. Đaci vole da ostanu duže, vole da učestvuju u vannastavnim aktivnostima. Ili, ako je tog dana na programu nešto što nije u domenu njihovih interesovanja, ostaju duže da završe svoje domaće zadatke. A što se tiče aktivnosti koje su im na raspolaganju, imamo, na primjer, časove robotike, gdje djeca prave robote koje kontrolišu pomoću smart telefona uz pomoć aplikacija koje sami razvijaju. Čak je bilo nekih aspiracija da se napravi fudbalski meč između robota, gdje bi roboti pomjerali djelove tijela i šutirali loptu na go. Nismo sigurni da li ćemo uspjeti u tome, ali pokušavamo. Takođe, imamo časove debate, atletike, raznih stranih jezika, baštovanstva, društvenih igara. Imamo klub ljubitelja prirode, istorije umjetnosti, šaha, vještine javnog nastupa, hor, pozorište, sviranje instrumenata. Ono s čim smo nedavno krenuli je Fudbalska akademija, gdje naš nastavnik iz Engleske, Kris, koji je licencirani fudbalski trener, uči djecu prve fudbalske korake,“- s ponosom ističe Milija Božović.
Za učenike koji dolaze iz crnogorskog obrazovanog sistema, ili djecu koja dolaze iz Rusije i drugih zemalja gdje nisu pohađali nastavu na engleskom jeziku, u školi imaju razvijen sistem brzom učenja engleskog, koji olakšava djeci da se prilagode, bez obzira na kojem nivou se priključuju školi. Kada je u pitanju učenje crnogorskog jezika, u školi se sprovode dva programa- onaj za strance, te napredni program za djecu iz Crne Gore. Posebna vrijednost je multikulturalnost sredine, gdje se, u saradnji sa roditeljima, često organizuju aktivnosti na promociji različitosti- kulturoloških, kulinarskih i drugih.
Učenici Arcadia akademije dobro su integrisani u lokalnu zajednicu. Osim što se odazivaju na pozive za učešće u raznim manifestacijama, brojne aktivnosti organizuje i sama škola. Takođe, postoji dobra saradnja sa lokalnim školama, za koju se u Arcadii nadaju da će u budućnosti biti raznovrsnija i intenzivnija. Novi objekat škole, završen prošle godine u Lješevićima, na prostoru od oko pet hiljada kvadrata, građen je po svim standardima. Škola je puna svjetlosti, učionice odlično opremljene, prostor oko samog objekta adaptiran kako za redovnu nastavu, tako i brojne vannastavne aktivnosti. A djeca koja pohađaju ovu školu, kako je jedan od njih istakao za posjete našem radiju, ne vole vikende. Školski dani donose im, uz izazove, i brojne radosti. Prije svega, radost učenja i ličnog napretka. “U školi su najpopularniji oni učenici koji pokazuju najviše znanja. U takvoj opštoj atmosferi, upravo je znanje i trud ono što se najviše cijeni,“- zadovoljno zaključuje Milija Božović, akademski direktor Arcadia akademije.
