“Koncerti u Tivtu su mi ostali u jako dobrom sjećanju, dva su koncerta bila 2012. Vlatko je bio sa mnom, bilo je super, pa se često i bend i ja toga sjetimo, bilo je dobro…! Nešto ti ostane, ne samo da je publika bila super i prostor, nego tako nekako, sve se potrefilo, zvijezde su bile na našoj strani taj dan…”
Zlatan Stipišić Gibonni ponovo kod nas poslije više od pet godina, otkada je nastupio sa Vlatkom Stefanovskim na Ljetnjoj pozornici! I ovaj put jako rado odazvao se da dođe na stejdž u Tivtu, po zimi, ali u Novogodišnjoj noći…
“Sve mi je tada bilo lijepo i imalo smisla, tako da sam se jako rado odazvao i ovaj put, jer živiš ustvari od dojma i od uspomena, baš se radujem da sam tu!”
O tome koliko se unapred zna kako će koncert teći, a koliko će sve zavisiti od publike Gibonni kaže:
“Pa, mi znamo ustvari možda tih prvih nekoliko pjesama, kako ćemo počet, kasnije se to otme kontroli. Što se prije otme kontroli, znaš da je koncert bolji! Znači da slijediš sve energetski po raspoloženju, ne držimo se tih nekih lista. Možda sad zvuči da malo kompliciram, ali to ti je ustvari skroz obrnuto… Kao da ideš sa nekim svojim prijateljima i prijateljicama navečeru I imaš sve teme pripremljene o čemu ćete pričati, sad o djeci, pa 45 minuta o kreditima i kakvo bi onda to prijateljstvo bilo?!Uvijek morate spontano otići u pravom smjeru… Tako i ja ne želim da koncert bude previse profesionalan, samo svirka, ali ne valja da je sve izrežirano!”
Njegove pjesme pogađaju mnogima onu tananu emotivnu nit, pa bi se reklo da piše s lakoćom, a da li je to stvarno tako? Kako piše?
“Teško”, kaže s osmijehom, “kad se počneš baviti time, onda imaš neke teme koje te zaokupljaju, imaš želju nešto da napošeš. Što vrijeme više prolazi, imaš više tih nekih racionalnih tema, što imaš više iskustva, to više razumiješ svijet oko sebe, a manje sebe samog. Ljudi koji se bave mojim zanimanjem znaju doći na jedan klizak teren, da se možda u pjesmama počnu previše baviti politikom, onim aktuelnim i to je kao zrelo. Ali, ako vežeš pjesmu za neki dnevni događaj, to kad prođe, prođe i pjesma. Mislim da to nije vrijedno pjesme. Možda je vrijedno neke kolumne.”
O tome da li će možda večeras pjesmu posvetiti Oliveru za podršku, Džibo kaže:
“Razmišljao sam o tome, napisao sam ja njemu dosta tih pjesama, ali to je interesantno, nekako mi je najmanje privlačno da mu pjevam ono što sam mu ja napisao. Ja znam da je to dobro i on zna i narod zna, ali to je nešto što nije moje.. On je stvarno imao sreću, i oni s njim i on sa nekim vrhunskim autorima, koji su napisali neke pjesme, koje su evergreen, on je kao Rej Čarls, ili Frenk Sinatra za ovaj prostor. Neke pjesme traju od sedamdeset treće, četvrte, pola vijeka…Da nije vrijedilo, zaboravilo bi se! On je stvarno poseban_”
Što trenutno priprema, što se zbiva u njegodoj umjetničkoj radionici?
“Slušaj, to kad ja nešto pripremam, to ti je kao račun bez krčmara. Koliko god ja želio da nešto radim dobro, nije to u mojoj moći, ja sam to davno shvatio! Nie to manjak, ili višak samopouzdanja, nego mislim da koliko god ti dozivaš inspiraciju, ona ne dolazi svaki dan, nekad je i godinama nema! Ne mogu preuzeti zasluge ni za sve dobro što mi se dogodilo, ali zato ne mogu preuzeti do kraja ni odgovornost! Ja mislim da to nije sve do nas. Mislim da su stari Grci i Rimljani bili u pravu, da su to muze koje dođu. Ako čovjek misli da je sve do njega, zašto onda ne piše svaki dan “Yesterday”?”
Još malo na Pinama, ispred jedrenjaka “Jadran” biće s nama, da nas uvede u novu 2018, a vrlo brzo uvjerićemo se da li su i ovaj put zvijezde na našoj strani…
Želimo Džiboniju da uvijek ima soli za inspiraciju i u duši i u notama.
A Džibo će nam sam noćas uputiti svoju želju i čestitku na koncertu!
